Risnjak iz Vilja

Bijah jednom na Risnjaku prije dosta godina i to je bio jedan od prvih blog postova – tada iz Crnog luga. Prilaz Risnjaku, jednom od najljepših vrhova u Gorskom kotaru uopće, iz Vilja zanimljiv je na svoj način. Samo pješačenje je dosta kraće nego iz Crnog luga i staza je nešto lakša jer se polazi s više od 1000 metara nadmorske visine. Kako doći do tamo? Kad se kreće iz Zagreba autom po autocesti A3 treba izaći na izlazu Oštrovica (oko130 km od Zagreba) i krenuti prema Gornjem Jelenju. Na samom prijevoju je križanje gdje treba skrenuti lijevo prema Vilju iako putokaz za N.P. Risnjak kaže desno, ali to ide u Crni lug. Nakon toga je vrlo brzo putokaz desno za Vilje i cesta postaje vrlo uska, ali asfaltirana još nekih 2 km. Sljedeći je putokaz za Vilje koji kaže da je parkiralište udaljeno još 5 km.

“Grafičar” i “Risnjak”, kolovoza 2012.

Obavijest

“Grafičar”

Kad je sredinom kolovoza pripreka s više od 30 stupnjeva, valja potražiti debeli hlad. Stoga je najbolje se duboko zavući u šumu i po mogućnosti na što višoj nadmorskoj visini, jer u troposferi temperatura pada s porastom visine, u prosjeku 0,65 ºC na 100 m visine. Odlučujemo se za Sljeme i to popopularni “Grafičar” i “Risnjak” via Medvedgrad.
Kroz kolovoški, opustjeli, Zagreb relativno brzo smo se probili pod Sljeme do Lagvića gdje parkiramo ispod poznatog restorana “Šestinski Lagvić”. Ovdje je šteta ne popiti kavu na terasi restorana s koje se pruža prekrasan pogled na Zagreb, čemu je još doprinijela i izrazito bistra atmosfera. Od restorana krećemo prema Medvedgradu gdje se put s ceste odvaja lijevo gore i tu nas na drvetu čeka iznenađenje: “Zbog godišnjih odmora planinarski dom “Grafičar” je zatvoren of 30. srpnja do 15. kolovoza!” To nas ne obeshrabruje jer smo ponijeli nešto hrane i pića sa sobom, a i Risnjak vjerojatno radi. S uključenom GPS aplikacijom (endomondo) krećemo oštro uzbrdo kroz šumu prateći markacije za Medvedgrad. Nakon petanesta minuta već prelazimo asfaltiranu cestu (koja vodi od Šestina prema Medvedgardu) i stižemo ispod gradine sagrađene u 13. stoljeću. Joše treba proći zadnji uspon i nakon točno 28 minuta od polazišta stižemo do vanjskih zidina Medvedgrada (600 m). Ovdje sve vrvi od turista – naravno, stigli su automobilima – a i Sunce prži pa jurimo dalje u šumu.
Od križanja ispod Medvedgrada krećemo uzbro prema Grafičaru stazom potpuno u šumi. Od sada pa nadalje uglavnom nema više lijepih pogleda, a kako se penjemo tako mikroklima postaje sve ugodnija. Potrebno je sada oko dadesetak minuta hoda do sjenice na čistini s nekoliko drvenih klupa gdje se može predahnuti.