cycling, izleti, Travel

Dvije ličke biciklističke staze: Gospić i Otočac

Čovjek se može jako začuditi kada sazna koliko u Lici ima biciklističkih staza – samo ovako iz rukava može ih se nabrojati četrdesetak! Još dok smo na plaži proučavali rute vrlo nam se zanimljiva činila “Staza velikana II” u Gospiću. Prema brošuri “Biciklističke staze ličko-senjske regije” ova kružna staza dugačka je 41 km i nije zahtjevna (visinska razlika 89 m), a prolazi uz rodne kuće Nikole Tesle i Ante Starčevića. Staza započinje u centru Gospića no mi polazimo iz Smiljana te smo već nakon nekoliko kilometara u Memorijalnom centru Nikole Tesle. Nakon kupnje ulaznica (50kn po osobi) ulazimo u pomalo neobičan eksterijer gdje ima starih i novosagrađenih objekata. Tako se uz postojeću rodnu kuću i crkvu (s pripadajućim grobljem) ovdje nalazi multimedijalni centar, ispitna stanica (umanjena kopija Teslinog laboratorija u Colorado Springsu), suvenirnica, mali kafić, kamene skulpture… Sve u svemu čini nam se da je memorijalni centar uspio dočarati Teslinu osebujnu ličnost i prikazati njegove glavne izume. U posljednje vrijeme sve se više dolazi u javnost da je Tesla zapravo pr(a)vi izumitelj radija, a ne Marconi. To što se Muskov električni auto zove Tesla također je na neki način iskazana čast velikom izumitelju.

 

Nastavi čitati

Oglasi
Standardno
izleti, Travel

Bangkok – grad anđela

Kad bi u kvizu Potjera bilo pitanje koji je turistički najposjećeniji grad na svijetu, vjerojatno niti lovac ne bi znao točan odgovor koji u ovom slučaju glasi – Bangkok. „Znalci“ bi vjerojatno zaokružili Pariz ili London, ali glavni grad Tajlanda, metropola s više od 8 milijuna stanovnika, čiji je lokalni naziv Krung Thep ili “Grad anđela”, već je dvije godine na vrhu ove ljestvice. Pa u čemu je njegova privlačnost? 
Na prvi pogled je to teško odgovoriti posebice ako je prvi dodir s ovim gradom – promet. Takvu količinu saobraćaja teško je zamisliti dok se ne vidi uživo s time da veliki zapadnoeuropski gradovi po gustoći prometa Bangkoku nisu ni do koljena. Nepregledne rijeke automobila, motora, skutera i tuk-tukova (tipično vozilo za Aziju koje se sastoji od motorkotača i pričvršćene male prikolice za prijevoz 4 do 5 osoba) danonoćno se kreću ulicama. Usto je središnji dio Bangkoka premrežen visećom željeznicom, a po centru grada postoje nadvožnjaci samo za pješake kako bi se uopće mogli kretati po zakrčenom gradu. Bangkok je grad koji se vrlo brzo razvija pa neki dijelovi izgledaju kao New York ili Šangaj s visokim neboderima i zgradama dok se u njihovom podnožju vrlo lako može naći i manje naselje potleušica gdje žive vrlo siromašni građani. Kontrasti s jedne strane i živopisne ulice s druge strane glavna su karakteristika ovog grada. Tako ćemo nerijetko hodajući po centru grada morati skrenuti na kolnik (među automobile i tuk-tukove), jer je pločnik često zakrčen parkiranim automobilima ili “street foodom” (tezge na kojima se kuha ili peče te konzumira hrana na ulici).
Bangkok, a posebno njegovo središte, možemo opisati kao veliki trgovački centar, jer je broj velikih dućana i posebice malih radnji toliko velik, a njihov izgled živopisan da je to zaista teško pojmiti dok se ne vidi na licu mjesta. Primjerice, u glavnoj ulici Sukhumvit nalazi veliki trgovački centar “Terminal 21” čije glavno predvorje izgleda kao ulaz na aerodrom, ima devet katova, tematske dijelove u stilu ulica u velikim svjetskim gradovima (Tokio, Istanbul, San Francisco, London), 600 dućana, više od 50 restorana…

Nastavi čitati

Standardno
cycling, Hiking, izleti, Travel

Vrbovsko – uvod u „Gorski kotar bike“

Nakon inih biciklističkih tura prvi susret s biciklističkim stazama Gorskog Kotara imali smo u Vrbovskom. Ovo je mjesto udaljeno osamdesetak kilometara od Zagreba i, kao većina mjesta u Gorskom kotaru, lijepo je uređeno s dosta turističkih putokaza, tabli i karti tipa „You Are Here“. Biciklističke ture smo unaprijed proučili na http://www.tz-vrbovsko.hr/biciklizam.html i već imali dvije koje ćemo sigurno odvoziti, Dobra i Gomirje.

Vrbovsko je vrlo razvučeno mjesto na nekoliko brežuljaka tako da smo naš izlet započeli u podnožju, na ušću potoka Kamačnik i rijeke Dobre i to prvo – hodanjem, jer ovo je hike & bike izlet. Tu se nalazi ulaz u poznati kanjon Kamačnik, zaštićeni krajobraz gdje buja priroda, pomalo nalikujući na prašumu. Kroz kanjon vodi lagana staza za pješake dužine 3km u jednom smjeru, ponegdje preko drvenih mostića i tako sve do izvora pritoke. Staza je vrlo zanimljiva s mnogo poučnih tabli te gongom, jelenovim rogom i sviraljkama…. Blizu samog izvora potoka nalazi se i žig Goranske transverzale. Nakon obilaska kanjona ručamo u istoimenom bistrou (tu je nedjelju na meniju bila pastrva i gulaš od divljači). Uočili smo i da se u objektu mogu iznajmiti bicikli, ali vidjeli smo izložena samo tri – električna. Nastavi čitati

Standardno
izleti, Travel

Rio de Janerio – grad zabave, plaža i dobre hrane

Noćni let iz Pariza za Rio de Janerio trajao je 11 sati tako da smo po lokalnom vremenu u Rio došli oko 8 sati ujutro. Na inače ugodnom letu nešto je malo turbulencija bilo prilikom prelaska ekvatora, kao što je to već uobičajeno na transkontinentalnim letovima. Početkom studenoga, kada je na južnoj polutci početak proljeća, dočekala nas je temperatura od 35 stupnjeva iako realni osjećaj nije bio takav. Stoga smo se odmah iz hotela uputili na Copacabanu, najpoznatiju plažu u Riju dugačku 4 kilometra. Na plaži je vladala prava ljetna atmosfera iako ovdje zbog velikih valova atlantskog oceana ne može biti govora o nekom plivanju već o „brčkanju“, maksimalno desetak metara od obale. Gotovo svi, i muško i žensko, udaraju loptu nogom i bacaju se u plićak za njom te se odmah vidi da je nogomet stvarno nacionalni sport u Brazilu.

neven na copacabani, rio de janerio

Rio de Janerio su osnovali portugalski istraživači 16. stoljeću. Grad se proteže po brežuljcima uokolo zaljeva Guanabara dok ga okružuje Atlantski ocean. S razglednica najpoznatija su brda Glava šećera s poznatom žičarom, te Corcovado, šiljati vrh na kojem se nalazi 30 metarski spomenik Isusu – jedno od sedam čuda modernoga svijeta. Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je glavni grad države Brazil kada je to mjesto preuzela Brazilija potpuno novi, moderni grad sagrađen nakon krčenja prašume. Stoga se danas kaže za tri najveća grada u Brazilu da je Sao Paolo grad biznisa, Brazilija državne uprave, a Rio – zabave. Brazil je najveća država po površini u Južnoj Americi (gotovo 50 posto teritorija), a nastanjuje je 205 milijuna stanovnika prema čemu je 5. zemlja u svijetu. Zanimljivo je da je naziv dobila po vrsti drveta (Brazil Wood) kojom se trgovalo najviše u 18. stoljeću. Stanovništvo je pretežno miješano s nešto većim udjelom bijelaca i manjim udjelom crne rase.

rio_panor_glava01c

Glava šećera je jedna od naj značajnih znamenitosti Rija koja se pojavljuje na gotovo svim fotografijama toga grada iz ptičje perspektive. To brdo je visoko 400 metara, a dobilo je ime prema konusnoj glinenoj posudi u koju se stavljao šećer tijekom zlatnog doba trgovanja šećerom u 16 stoljeću. Put do njega vodi žičarom (gondolom) s jednim „presjedanjem“ na prvom manjem brdu. S vrha Glave šećera pruža se veličanstven pogled na Rio, od poznate Copacabane na jedno strani preko Corcovada (također poznatog brda gdje se nalazi kip Isusa Iskupitelja) do zaljeva Guanabara preko kojeg se proteže most dužine 14km. Po tom je zaljevu sam grad dobio ime, jer je zaljev prvotno nazvan Rio De Janerio – Siječanjska rijeka.

Nastavi čitati

Standardno
izleti, Travel

Toscana

U Italiji je nakon Rima vjerojatno najpoznatija turistička destinacija – Toskana. Nije to bez razloga jer izgleda kao lijepo uređeni Gorski Kotar, ima klimu kao u Kaliforniji, a hrana je ukusna kao u francuskoj Provansi. Dobila je ime po Etruršćanima (latinski: Tusci) drevnoj civilizaciji koja je živjela u ovim krajevima dok je nisu pokorili Rimljani. Njezina je povijest vrlo bogata, ovdje su živjeli mnoge talijanske slavne ličnosti, od umjetnika i znanstvenika do političara, a i na kraju Firenca je nekad bila glavni grad Italije. Toskanu u turističkome smislu atraktivnom čine njezinih nekoliko vrlo zanimljivih gradova i gradića, počevši od Firence.

Glavni grad ove pokrajine je kolijevka renesanse, a svoj uzlet i raskoš duguje rgovačkim dinastijama od kojih je sigurno najpoznatija, a vjerojatno i najjača – Medici. Za nju kažu da je vjerojatno bila jedna od najbogatijih u Europi toga vremena. Nije tu bila riječ samo o trgovini tekstilom i bankarstvu već i privlačenju najvećih umjetnika onoga doba u taj grad. Veličine kao što su Michelangelo i Leonardo da Vici ostavili su ovdje svoj veliki trag. Ponte Veccio je jedan od najstarijih mostova u Europi, a u principu baš i ne liči na most nego na blok zgrada iznad rijeke – Medici su, naravno, u unutrašnjosti mosta izgradili i tajni prolaz bojeći se atentata. Most je posebno favorizirao firentinske obrtnike draguljare i zlatare koji su jedini mogli imati svoje radnje na mostu (a otprilike je tako i danas). Dodajući tome i predmete napravljene od kože, taj cjelokupni asortiman luksuza je zaokružen i to je ono po čemu je talijanski luksuz poznat u svijetu.

Firenza, Ponte Veccio

Ovdje nam cilj nije nabrajati znamenitosti Firence, kao što su renesansna katedrala, crkve i galerije, romantični trgovi i stare ulice. Prvenstveno želimo naglasiti da smo se u Firenci, a i u ostalim mjestima, osjećali vrlo ugodno i opušteno. Osim nabrojanog mnoštva duhovnih delicija za njima ne nedostaje ni gastronomskih, jer mnoštvo restorana, tratorija i vinskih barova mami na  kušanje. No, ono što nam je posebno zapelo za oko su otvorene tržnice koje izgledaju vrlo primamljivo, uredno i nekako sa stilom bez obzira prodavali se na štandovima antikviteti, koža ili hrana. Poznati firentinski biftek – bistecca alla Fiorentina- pojeli smo na glavnoj tržnici (Mercato Centrale), koja je u biti veliki zatvoreni paviljon na tri kata s takvom ponudom hrane i pića da se čovjeku zavrti u glavi. Posebno je zanimljivo što proces naručivanja počinje od susreta s mesarom gdje možemo sami odabrati komad mesa i kasnije promatrati proces pripreme jela kroz staklo.

Nastavi čitati

Standardno
izleti, Travel

Nordkapp – na vrhu Europe

Do Nordkappa, poznatog najsjevernijeg rta na vrhu Norveške, ljudi dolaze na razne načine pa čak i pješice! Od Zagreba, kada se ide autocestom, Nordkapp je udaljen nešto manje od 4000 km. Nalazi se u Norveškoj na otoku Mageroja i turistički slovi kao najsjevernija točka Europe. Iako to realno zapravo nije tako, jer je jedna druga stijena u blizini – Cape Nordkinn – zaista najsjevernija, ali do nje je mnogo teže doći (treba pješačiti po neoznačenom predjelu). Ona je udaljena oko 5 km od mnogo slavnijeg i turistički posjećenijeg Nordkappa. Do samog Nordkapa se lako dolazi cestom bilo kojim prijevoznim sredstvom, autom, autobusom, motorom, biciklom…

nev_nordkapp03

Na Nordkappu

Jedna od varijanti je doći tamo autobusom u sklopu turističke ture kojim se prevali ukupno oko 8000 kilometara, u oba smjera. Vozi se kroz Njemačku, Dansku, Švedsku, Finsku i Norvešku, a ako je u kolovozu  lijepo vrijeme, kao što je bilo ove godine, pa i čak toplije nego što je uobičajeno za Skandinaviju. Naš je autobus na putu do Švedske prošao preko čuvenog mosta između Kopenhagena i Malmea –  Öresunda, prema kojem je krimi hit serija Bron/Broen dobila ime.  Vozeći se dalje danima kroz velike šume Švedske i posebno Finske, putnik će uočiti kako cesta iz autoputa prelazi u običnu cestu, a promet postaje sve rjeđi i rjeđi. Tek na oko 200 km prije Nordkappa pejzaž se počeo drastično mijenjati i polako prelaziti u tundru. nev_polarni_krugNaravno, što se putuje sjevernije to su se i naselja prorjeđuju. Takav je krajolik dobar za sobove na koje smo nailazili vrlo često, pa čak i kako šeću  po cesti. Losove je, pak, vrlo teško vidjeti uz cestu. Jedna od ključnih točaka na putu je ulazak u polarni krug. Sjeverni polarni krug, često nazivan i sjeverna polarnica ili arktički krug, počinje od paralele 66° 33′ sjeverno. Kao što je poznato, zbog otklona Zemlje od ove se točke prema sjeveru progresivno povećava trajanje dana odsno noći (ovisno o godišnjem dobu) dok ne dođemo do Sjevernog pola gdje je 6 mjeseci dan, a drugih 6 mjeseci noć. Prelazak Sjeverne obratnice u Finskoj kod mjesta Juoksenki u općini Pello, pokrajina Lapland, obilježen je prigodnim totemom s tekstom na nekoliko jezika. Tu se nalazi prilično velika drvena kantina pod nazivom, u slobodnom prijevodu, “Tomina koliba u Polarnom krugu”, a da nema velikih neonskih natpisa krajolik bi podsjećao na one iz kaubojskih filmova. Na povratku smo također izašli iz Polarnog kruga u Finskoj, u gradu Rovaniemi, službenom mjestu stanovanja Djeda Mraza. Nastavi čitati

Standardno
Hiking, izleti, Travel

35 godina od uspona na Triglav

Prije 35 godina, u kolovozu 1980., prvi puta sam se popeo na Triglav (2864m), najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpa. Do sada sam sveukupno tamo bio tri puta i mislim da je to sasvim dovoljno u jednom životu. Na Triglav se nekada išlo s velikim pripremama i sa strahopoštovanjem prema moćnoj planini te jednom od simbola bivše države. Ta je planina, naravno, najpoštovanija u Sloveniji, gdje se njezina stilizirana tri vrha nalaze i na državnom grbu i zastavi, a smatra se da se svaki Slovenac mora barem jednom u životu popeti na Triglav. Samo ime Triglav nije baš jasnog podrijetla, ali se čini da ipak dolazi o “tri glave” koje se vide iz određenog kuta gledanja na planinu. Također podrijetlo može biti o njemačkog naziva “Terglau” ili pak od staroslavenskog boga s tri glave – Triglava – koji je navodno nekada obitavao na vrhu. Primjerice, u Hrvatskoj se planina iznad Splita zove Perun po jednom od staroslavenskih bogova.

Nev_triglav_1980_02

Kao planinar na Triglav se pohodi u ljetnim mjesecima, najčešće u kolovozu, jer je tada vrijeme stabilnije nego u ostalom dijelu godine. Zimski mjeseci ostaju isključivo za alpiniste. Mnogo je smjerova kojim se može doći na vrh, a vjerojatno je jedan od najčešćih preko Vrata i planinarskog doma na Kredarici. Zadnje veće mjesto do kojega treba doći iz Ljubljane je Mojstrana gdje počinje dolina nazvana Vrata kroz koju protiče rijeka Bistrica koja kasnije utječe u Savu.  Moj otac i ja krenuli smo od Aljaževog doma (negdje oko 1000m n/m) i čini mi se da je uspon do Kredarice, koja je na više od 2500 metara nadmorske visine, trajao oko 6 sati. Koliko se sjećam taj uspon nije bio naporan, staza ide prvo kroz šumu, a kad postigne dovoljnu visinu ostaje sve golo te staza vijuga u serpentinama kroz kameni krš dok ne stigne na uzvisinu gdje se nalazi Kredarica. S lijeve strane smo prošli pored čuvene triglavske Sjeverne stijene, gdje su vježbale generacije slovenskih alpinista, ali i austrijskih! Planinara je na stazi bilo mnogo i tada iz svih krajeva bivše države pa je ponekad ličilo na pravu promenadu. Na Kredarici, jednom od najpopularnijih domova u Sloveniji, također je bila gužva pa nas je zapalo, naravno, “skupno ležišće” (nešto kao spavaonica u kasarni, ali bez kreveta na kat). Slično kao i na Zavižanu tu je meteorološka stanica s koje se po zimi dolaze podaci o rekordnim visinama snijega (5 do 7 metara). Tu se trebalo odmoriti za sutrašnji dan kada se rano ujutro ide na glavnu triglavsku stijenu pa do vrha. Drugoga dana krećemo u cik zore u napad na vrh prvo preko Malog Triglava. Uspon vodi kroz stijenu na mnogim dijelovima osiguran sajlom i klinovima tako da je opreznost maksimalna. Nastavi čitati

Standardno