Kad smo već u San Diegu, treba posjetiti samo tridesetak kilometara udaljenu Tijuanu, pogranični grad u Meksiku, inače omiljeno izletište Amerikanaca. Granicu je najjednostavnije prijeći pješke – jer prema Meksiku nema nikakvih formalnosti, dok se na povratku zbog “tvrde” granice SAD, čeka i po nekoliko sati. San Diego zajedno s Tijuanom i okolnim mjestima čini aglomeraciju s više od 5 milijuna stanovnika, koju dijeli američko – meksička granica. Taj dio granice prelazi više od 40 milijuna ljudi godišnje što je čini najprometnijom granicom na svijetu. Prelazimo granicu pješke i na meksičkoj strani uzimamo taksi koji će nas za 5 dolara odvesti u centar grada. Nekoliko izrazito žutih taksija marke ford kreće prema centru uz škripu guma, kao u filmovima, te za desetak minuta izlazimo na odredištu.
Luk
Tijuana je potpuno drugi svijet, tipično niskih građevina i velikih američkih automobila starije proizvodnje. Sve izgleda siromašnije nego nekoliko kilometara sjevernije, neke su ulice nezavršene, Glavna ulica, Avenida Revolución, je prilagođena turistima s mnogo malih dućana sa suvenirima, restoranima i – apotekama (posebno zanimljivima građanima SAD zbog znatno nižih cijena lijekova). To je vrlo prometna ulica sa širokim kolnikom. Zapažamo tradicionalne stupove za struju u obliku slova „T“, preko kojih ide koloplet strujnih i telefonskih kablova, i palme uz nogostup dok nas prodavači neprestano salijeću nudeći da uđemo u njihove prodavaonice s raznim suvenirima (šeširi, pončoi, deke i sl.). Glasno izvikuju cijene, neki su izrazito napasni te nastoje biti duhoviti u stilu „Let me rip you off“ pa ih tek odlučno „ne“ (donekle) obeshrabruje. Međutim, kao što smo već naveli, cijene su mnogo niže nego u SAD tako da se kupnja uglavnom može nazvati isplativom.
Tijekom boravka od nekoliko sati ne može se puno uloviti od mirisa i okusa Meksika osim tek kratkog uvida u to što bi Tijuana i Meksiko mogli ponuditi turistima. „Umakanje nogu“ odnosno ” mojar sus pies” kreće s hranom i pićem… pa odabiremo El Torito Pub, restaurant, bar i disco. Restoran se nalazi na prvom katu i prilično je velika prostorija s 10 metarskim barom, biljarskim stolovima i mehaničkim bikom. Imaju i balkon s desetak stolova gdje odabiremo jedan s pogledom na glavnu ulicu. Za glavno jelo uzimamo Mexican Bowl (Mixed Molcajete) i dobivamo u glinenoj posudi jušno jelo s mesom, paprikom, rajčicom, komadima avokada i ljutim paprikama. Margarite i tekile se podrazumijevaju te odlazimo iz restorana vrlo zadovoljni. Prema cijeni ne bismo rekli da smo bili na najjeftinijem mjestu na svijetu, ali definitivno smo platili znatno manje nego u San Diegu. Blizu smo sjevernog kraja Avenida Revolucion gdje se nalazi veliki metalni luk. El Arco Reloj Monumental je danas simbol Tijuane, a navodno je podignut u čast Američko-meksičkog prijateljstva. Luk izgleda kao divovska paukova mreža zbog velikog broja tankih čeličnih kablova kojima je učvršćen sa svih strana. U blizini se nalazi vrlo živopisna ulica i trg Plaza Santa Cecilia, nazvana i Mariachi Plaza. Uz kafiće, dućane i restorane, ulica je prepuna autentičnih šarenih zgrada (saloon) te štandova s „đinđama“. Na manjoj pozornici svira mariachi bend.
Nevenov Blog 