Javorova kosa je naziv jednog od tunela blizanaca, zajedno s Podvuglešom, ispod istoimenog vrha na Autocesti Rijeka – Zagreb, oko 100 km udaljenog od Zagreba. Zanimljivo je da ovdje cesta A6 prolazi drugom najvišom svojom točkom – 836 m nadmorske visine. Pitomo izletište Javorova kosa se nalazi iznad tunela, kao i izvor “Božji studenac”, a prilazi im se iz Ravne Gore, naselja u središnjem dijelu Gorskog kotara. Ravna Gora je smještena na visoravni grubo omeđenoj Bjelolasicom na jednoj stani i našom Javorovom kosom na drugoj. Kako je sama Ravna Gora na prilično visokoj nadmorskoj visini (oko 800 m) tako je jasno da na vrh Javorove kose (1016 m) uspon neće biti zahtjevan. Tako se kasnije i pokazalo, a ponajviše zbog toga što se samom vrhu može autom prići vrlo blizu. Od izlaza s autoceste u Ravnoj Gori treba ići glavnom ulicom I. G. Kovačića i kod crkve Sv. Terezije skrenuti lijevo uzbrdo u ulicu indikativnog naziva – Vrh. Autom je moguće doći sve do putokaza za planinarsku kuću “Javorova kosa” (1000 m) odakle preko livada vodi blagi uspon u šumu planine i do koje ima 30 min hoda. Nakon 15-tak minuta dolazimo do novog putokaza i raskrižja te odlučujemo krenuti direktno na vrh, a kasnije prema plan. kući. Još se nismo niti uznojili kad eto nas vrhu koji tako i ne izgleda, jer je potpuno skriven u šumi. Iznad drveća se uzdiže jedino uska metalna piramida/vidikovac s koje se pruža pogled na okolni predio Gorskog kotara i šire. Udaramo žig Hrvatske planinarske obilaznice i krećemo dalje prema 5 min udaljenom vidikovcu gdje se otvara panorama Ravne Gore. Po jako lijepom danu prema zapadu bi trebao vidjeti Risnjak i dalje Snježnik, prema jugu Bjeloasica, a na sjeveroistoku i vrh Medvednice. Kako tik iznad vidikovca prolazi 380 kV dalekovod, “čujemo i osjećamo” prolazak elektrona što nam izaziva blažu nelagodu te kraćemo natrag prema Planinarskoj kući “Javorova kosa” i “Božjem studencu”.
Okoliš oko planinarske kuće je uređen kao izletište s drvenim klupama i stolcima te roštiljem. No, sama je kuća zatvorena i otvara se po najavi. U blizini je planinarsko sklonište gdje pet, šest planinara može prespavati. Spuštamo se nekoliko minuta do Božjeg studenca. Predaja kaže da je umivanje u izvoru ljekovito za oči, što smo i isprobali, a drugi dan nam je oftamolog to i potvrdio na redovitom očnom pregledu (sic!).
Od Božjeg studenca krećemo natrag prema Ravnoj Gori zaobilaznim putem slijedeći markacije, koje na nekim mjestima postaju vrlo “izlizane”, a na nekima se potpuno gube. U pitomom krajoliku to nije važno pa ubrzo dolazimo na šumsku cestu i ponovno smo na starom putu. Ukupno smo od vrha Javorove kose do ulice Vrh obilaznim putem preko vidikovca i studenca hodali nešto više od sat vremena. Lijepo sunčano nedjeljno popodne mamamilo nas je da se još prošetamo Ravnom Gorom, što smo i učinili te usput “zalutali” u zgodan bistro “Breza”. Odrezak od jelena i gulaš od divljači za svaku su preporuku.
Nevenov Blog 