izleti, Travel

Plitivička jezera

Plitvička jezera smo posjetili jednog lijepog jesenskoga dana kada se Sunce izmjenjivalo s oblacima taman toliko da je do izražaja došla ljepota prirode. Naš „Grand Canyon“ je tih dana vrvio turistima iz raznih dijelova svijeta koji su škljocali fotoaparatima svako malo zastajkujući na uskim stazama i drvenim mostićima tako da se na momente jedva prolazilo. Ne znamo je li oboren rekord od milijun posjetitelja parka iz 2011. godine no s pravom je najposjećeniji kao najveći i najstariji nacionalni park u RH. Ulaznica PlitivicePlitvička jezera su zapravo planinski predio jer se nalaze u Dinarskom gorju, a od poznatijih vrhova blizu je Ozeblin na Ličkoj Plješivici. Iako se o Plitvicama, naravno, mnogo učilo u školi valja se podsjetiti da postoje dvije verzije o tome kako je nastalo ime – od male rijeke Plitivice ili od „pličine“ odnosno „plitvice“. Stigli smo automobilom iz smjera Zagreba na južni ulaz, tamo gdje je nekada bio poznati restoran Lička kuća – stradao u požaru prije nekoliko godina. Pogled na zgarište ne odaje ugodnu atmosferu pa s parkirališta krećemo odmah preko poprilično oronulog drvenog mostića postavljenog preko glavne ceste, a nekada i jedine ceste iz unutrašnjosti prema moru. Dolazimo na proširenje gdje se nalazi ugostiteljski objekt, suvernirnica/dućan, info punkt i prodavaonica karata. Nakon što smo pribavili ulaznice na kojima je sa stražnje strane ucrtana i mapa Plitivičkih jezera krećemo u obilazak. Veliki slap, Plitivička jezeraSljedeći trenutak već stojimo pred velikim panoima s ucrtanim turama, odnosno programima kako ih ovdje zovu: A, B, E … itd., a ima ih ukupno 9. Imamo ne malo problema da se snađemo kuda treba ići, dok pored nas prolaze vođene grupe stranih turista, pa i mi odlučujemo kako ćemo za njima – jedni će nas sigurno dovesti do Velikog slapa i drugih znamenitosti. Kasnije smo shvatili sistem “programa” i pitali ljubazne djelatnike Parka koji su nam objasnili da je jedan od najefikasnijih jednodnevnih programa – E. Traje 2-3 sata hodanja, uz kraće vožnje (elektro)brodom i vlakom/busom i prolazi uz sve najatraktivnije slapove, jezera i vidikovce. Jer prateći samo putokaze uglavnom ne bi stigli nikuda – npr. ako želimo doći do Velikog slapa na putokazima to nigdje ne piše – samo šifre: A, F G, ili sličica broda i/ili vlakića. Sve to ipak ostaje u drugom planu kada se spustimo u kanjon gdje leže jezera tirkizne boje i krenemo preko niza mostića protegnutih dvadesetak centimetara povrh površine jezera što izgleda kao da hodamo po vodi. Nastavi čitati

Standardno