Veliki dol

Za Samoborsko gorje vrijedi ista uzrečica kao i za London – tko je umoran od Samoborskog gorja, umoran je od života. Kako to gorje, s jedva 900 metara nadmorske visine, sa svojim otvorenim livadama i prijevojima nije pogodno za hodanje po ljetnim vrućinama, ipak jedna kraća šetnja do Oštrca preko Velikog Dola pravo je osvježenje. Krećemo rano ujutro prema Samoboru i nastavljamo dalje prema Smerovišću i kod gostionice izletište Dumiću ostavljamo auto. Ovdje je i raskršće planinarskih staza, no parkiralište preko puta Izletišta je „samo za goste” pa se parkiramo nešto dalje, kod osnovne škole. Iza škole se staza odvaja prema Sv. Bernardu i Japetiću, a druga vode prema Velikom Dolu i Oštrcu, treća prema Šoićevoj kući i dalje prema Japetiću…
Izletište Dumiću je poznato po svježim pastrvama, a sama se gostionica nalazi u debeloj hladovini pored potoka na kojoj je mala vodenica. Točno preko puta počinje staza za Veliki Dol i Oštrc – točnije riječ je asfaltiranoj uskoj cesti što vodi oštro uzbrdo. Cesta vijuga kroz šumu i otvara pogled na selo Gregurić breg te nakon dvadesetak minuta napuštamo asfalt i dolazimo do križanja gdje treba skrenuti lijevo gore. Sve je dobro označeno putokazima, a i markacije izgledaju svježe. Sada se krećemo oštrije uzbrdo vododerinom dok ne izbijemo na makadamsku cestu 5 minuta od doma na Velikom Dolu. Tom se cestom također može od Samobora doći autom sve do Doma. Trebalo nam je ukupno 40 minuta da stignemo na prijevoj gdje se nalazi dom „Ivica Sudnik” (530m) i gdje se nalazi velik natpis „Dobro došli”. Okoliš oko Doma je lijepo uređen, tu je igralište za djecu, drvene klupe i stolovi te tzv. meteorološko uže (zadnji put smo takvo uže vidjeli na Malom Alanu, a radi po sistemu: kad je mokro – onda je kiša). Ovdje je također dobra kuhinja i zbog toga je dom vrlo popularan, a posebno je poznat po gulašu od divljači – kad je otvoren! Nažalost, u našem slučaju, iako je bio vikend i pred praznik, preko ulaznih vrata bio je postavljen lokot. Nije nam poznato koji je razlog zatvorenih vrata, no kod planinarskih domova se to događa bilo zbog promjene najmoprimaca ili nekih drugih razloga pa onda opet prorade. Možda su ovaj put ocijenili da zbog produženog vikenda i „spajanja” neće biti prometa, što bi moglo biti razlog jer smo na cijelom putu vidjeli mnogo manje planinara nego što je uobičajeno.
Prema izvorima s Interneta, Dom je izgradio HPD „Japetić” 1963. godine na ruševinama stare kuće ski kluba „Zagreb”. Navodno je ovdje bila jedna od kolijevki skijanja u Zagrebu i okolici, što je danas vrlo teško zamisliti – da se nekad skijalo po okolnim livadama. Lijepi krajolik nagrđuje nezavršena dogradnja od cigle i betona sa stražnje strane Doma. Nastala je vjerojatno po staroj hrvatskoj navadi „lako ćemo” koja će se, nadamo se, ulaskom u Europsku uniju promijeniti.