Strahinjčica, svibnja 2012.

Ono što je Medvednica Zagrebu to je otprilike Strahinjčica Krapini – izletnička planina, jer se može pješke i autom do planinarskog doma. Tako smo i mi krenuli iz Krapine, uz obveznu kavu u “Ilir baru” pored biste Lj. Gaja u centru grada. Autom se može dovesti do pod samu planinu, što je sve lijepo označeno putkazima: prolazi se nedaleko Muzeja Krapinskih neandretalaca (svako posjetiti- muzej je svjetski), pa ispod nadvožnjaka i dalje prema selu Strahinji (po tom je selu planina i dobila ime). Asfaltnom se cestom može prilično prići podnožju planine, gotovo stotinjak metara od putkaza za planinarsku stazu. Od asfaltirane ceste planinarska staza se odvaja lijevo u šumu i prvo blago uzbrdo, a zatim sve strmije. Odavde  ima oko 40 minuta do planinarskog doma na Strahinjčici ili do kuće na Strahinjščici (i dalje mi je nejasno zašto su dva naziva planine napisana na tablama na istoj toj kući jedan pored drugoga) . Ovaj put je strmiji, ali kraći, dok je duži onaj preko Jelenske pećine no puno blažeg uspona i malo „naokolo”.
Naš se put uspinje kroz rascvjetalu šumu dok nakon petanestak minuta ne dođemo do vrlo strme padine po kojoj se put uspinje u serpentinama do Doma. Dobrano zadihani stižemo do kuće koja je na visini od 618 metara. Prilikom našeg posjeta služilo se samo piće dok hrane nije bilo, jer su, kažu, gosti sve pojeli tijekom proslave Prvog svibnja. Dom je u prilično dobrom stanju s vrlo ugodnom zajedničkom prostorijom  i lijepim okolišem dok s prednje strane puca pogled na Krapinu. Oko doma se nalazi mala „škola” botanike gdje su razne biljke označene nazivima na latinskom i hrvatskom. Strahinjčica je stanište mnogim zaštićenim rijetkim biljkama, kao što su razne vrste orhideja, ljiljana, hrvatski karanfil, perunika itd. Iznad doma se nalazi križanje puteve i cesta: za vrh, za Ivančicu i za smjer iz Jesenja. Na zaravni je i manje parkiralište, jer se, kako smo rekli, do doma može doći automobilom.
Nastavljamo prema vrhu do kojega vodi šira šumska cesta blagog uspona, a prolazno joj je vrijeme tridesetak minuta. Prvo dolazimo do uzvisine nazvane Dedek odakle se pruža fantastičan pogled na Krapinu te Medvednicu u daljini. Tu je i uzletište za paraglajdere. Najviši vrh Strahinjčice zove se Sušec (846m) i potpuno je neatraktivan jer je u šumi – označen je samo natpisom na debeloj bukvi. Žig od Hrvatske planinarske obilaznice se nalazi na stupiću nekoliko metara od drveta. Kako nema nikakvih vidika, udaramo žig i vraćamo se istim putem natrag. Kako je riječ o spuštanju, silazimo dosta brzo i nakon nešto manje od jednog sata već se nalazimo kod našeg auta. Krapina je nedjeljom vrlo miran grad pa smo odlučili otići na kavu i kolač u najpoznatiju slastičarnicu u gradu – „Relax”.