Arhiva

Pismohrana autora

Bangkok – grad anđela

Prosinac 4, 2017 Komentiraj

Kad bi u kvizu Potjera bilo pitanje koji je turistički najposjećeniji grad na svijetu, vjerojatno niti lovac ne bi znao točan odgovor koji u ovom slučaju glasi – Bangkok. „Znalci“ bi vjerojatno zaokružili Pariz ili London, ali glavni grad Tajlanda, metropola s više od 8 milijuna stanovnika, čiji je lokalni naziv Krung Thep ili “Grad anđela”, već je dvije godine na vrhu ove ljestvice. Pa u čemu je njegova privlačnost? 
Na prvi pogled je to teško odgovoriti posebice ako je prvi dodir s ovim gradom – promet. Takvu količinu saobraćaja teško je zamisliti dok se ne vidi uživo s time da veliki zapadnoeuropski gradovi po gustoći prometa Bangkoku nisu ni do koljena. Nepregledne rijeke automobila, motora, skutera i tuk-tukova (tipično vozilo za Aziju koje se sastoji od motorkotača i pričvršćene male prikolice za prijevoz 4 do 5 osoba) danonoćno se kreću ulicama. Usto je središnji dio Bangkoka premrežen visećom željeznicom, a po centru grada postoje nadvožnjaci samo za pješake kako bi se uopće mogli kretati po zakrčenom gradu. Bangkok je grad koji se vrlo brzo razvija pa neki dijelovi izgledaju kao New York ili Šangaj s visokim neboderima i zgradama dok se u njihovom podnožju vrlo lako može naći i manje naselje potleušica gdje žive vrlo siromašni građani. Kontrasti s jedne strane i živopisne ulice s druge strane glavna su karakteristika ovog grada. Tako ćemo nerijetko hodajući po centru grada morati skrenuti na kolnik (među automobile i tuk-tukove), jer je pločnik često zakrčen parkiranim automobilima ili “street foodom” (tezge na kojima se kuha ili peče te konzumira hrana na ulici).
Bangkok, a posebno njegovo središte, možemo opisati kao veliki trgovački centar, jer je broj velikih dućana i posebice malih radnji toliko velik, a njihov izgled živopisan da je to zaista teško pojmiti dok se ne vidi na licu mjesta. Primjerice, u glavnoj ulici Sukhumvit nalazi veliki trgovački centar “Terminal 21” čije glavno predvorje izgleda kao ulaz na aerodrom, ima devet katova, tematske dijelove u stilu ulica u velikim svjetskim gradovima (Tokio, Istanbul, San Francisco, London), 600 dućana, više od 50 restorana…

Pročitaj više…

Oglasi

Vrbovsko – uvod u „Gorski kotar bike“

Srpanj 2, 2017 Komentiraj

Nakon inih biciklističkih tura prvi susret s biciklističkim stazama Gorskog Kotara imali smo u Vrbovskom. Ovo je mjesto udaljeno osamdesetak kilometara od Zagreba i, kao većina mjesta u Gorskom kotaru, lijepo je uređeno s dosta turističkih putokaza, tabli i karti tipa „You Are Here“. Biciklističke ture smo unaprijed proučili na http://www.tz-vrbovsko.hr/biciklizam.html i već imali dvije koje ćemo sigurno odvoziti, Dobra i Gomirje.

Vrbovsko je vrlo razvučeno mjesto na nekoliko brežuljaka tako da smo naš izlet započeli u podnožju, na ušću potoka Kamačnik i rijeke Dobre i to prvo – hodanjem, jer ovo je hike & bike izlet. Tu se nalazi ulaz u poznati kanjon Kamačnik, zaštićeni krajobraz gdje buja priroda, pomalo nalikujući na prašumu. Kroz kanjon vodi lagana staza za pješake dužine 3km u jednom smjeru, ponegdje preko drvenih mostića i tako sve do izvora pritoke. Staza je vrlo zanimljiva s mnogo poučnih tabli te gongom, jelenovim rogom i sviraljkama…. Blizu samog izvora potoka nalazi se i žig Goranske transverzale. Nakon obilaska kanjona ručamo u istoimenom bistrou (tu je nedjelju na meniju bila pastrva i gulaš od divljači). Uočili smo i da se u objektu mogu iznajmiti bicikli, ali vidjeli smo izložena samo tri – električna. Pročitaj više…

Rio de Janerio – grad zabave, plaža i dobre hrane

Prosinac 31, 2016 Komentiraj

Noćni let iz Pariza za Rio de Janerio trajao je 11 sati tako da smo po lokalnom vremenu u Rio došli oko 8 sati ujutro. Na inače ugodnom letu nešto je malo turbulencija bilo prilikom prelaska ekvatora, kao što je to već uobičajeno na transkontinentalnim letovima. Početkom studenoga, kada je na južnoj polutci početak proljeća, dočekala nas je temperatura od 35 stupnjeva iako realni osjećaj nije bio takav. Stoga smo se odmah iz hotela uputili na Copacabanu, najpoznatiju plažu u Riju dugačku 4 kilometra. Na plaži je vladala prava ljetna atmosfera iako ovdje zbog velikih valova atlantskog oceana ne može biti govora o nekom plivanju već o „brčkanju“, maksimalno desetak metara od obale. Gotovo svi, i muško i žensko, udaraju loptu nogom i bacaju se u plićak za njom te se odmah vidi da je nogomet stvarno nacionalni sport u Brazilu.

neven na copacabani, rio de janerio

Rio de Janerio su osnovali portugalski istraživači 16. stoljeću. Grad se proteže po brežuljcima uokolo zaljeva Guanabara dok ga okružuje Atlantski ocean. S razglednica najpoznatija su brda Glava šećera s poznatom žičarom, te Corcovado, šiljati vrh na kojem se nalazi 30 metarski spomenik Isusu – jedno od sedam čuda modernoga svijeta. Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je glavni grad države Brazil kada je to mjesto preuzela Brazilija potpuno novi, moderni grad sagrađen nakon krčenja prašume. Stoga se danas kaže za tri najveća grada u Brazilu da je Sao Paolo grad biznisa, Brazilija državne uprave, a Rio – zabave. Brazil je najveća država po površini u Južnoj Americi (gotovo 50 posto teritorija), a nastanjuje je 205 milijuna stanovnika prema čemu je 5. zemlja u svijetu. Zanimljivo je da je naziv dobila po vrsti drveta (Brazil Wood) kojom se trgovalo najviše u 18. stoljeću. Stanovništvo je pretežno miješano s nešto većim udjelom bijelaca i manjim udjelom crne rase.

rio_panor_glava01c

Glava šećera je jedna od naj značajnih znamenitosti Rija koja se pojavljuje na gotovo svim fotografijama toga grada iz ptičje perspektive. To brdo je visoko 400 metara, a dobilo je ime prema konusnoj glinenoj posudi u koju se stavljao šećer tijekom zlatnog doba trgovanja šećerom u 16 stoljeću. Put do njega vodi žičarom (gondolom) s jednim „presjedanjem“ na prvom manjem brdu. S vrha Glave šećera pruža se veličanstven pogled na Rio, od poznate Copacabane na jedno strani preko Corcovada (također poznatog brda gdje se nalazi kip Isusa Iskupitelja) do zaljeva Guanabara preko kojeg se proteže most dužine 14km. Po tom je zaljevu sam grad dobio ime, jer je zaljev prvotno nazvan Rio De Janerio – Siječanjska rijeka.

Pročitaj više…

Toscana

Prosinac 13, 2016 Komentiraj

U Italiji je nakon Rima vjerojatno najpoznatija turistička destinacija – Toskana. Nije to bez razloga jer izgleda kao lijepo uređeni Gorski Kotar, ima klimu kao u Kaliforniji, a hrana je ukusna kao u francuskoj Provansi. Dobila je ime po Etruršćanima (latinski: Tusci) drevnoj civilizaciji koja je živjela u ovim krajevima dok je nisu pokorili Rimljani. Njezina je povijest vrlo bogata, ovdje su živjeli mnoge talijanske slavne ličnosti, od umjetnika i znanstvenika do političara, a i na kraju Firenca je nekad bila glavni grad Italije. Toskanu u turističkome smislu atraktivnom čine njezinih nekoliko vrlo zanimljivih gradova i gradića, počevši od Firence.

Glavni grad ove pokrajine je kolijevka renesanse, a svoj uzlet i raskoš duguje rgovačkim dinastijama od kojih je sigurno najpoznatija, a vjerojatno i najjača – Medici. Za nju kažu da je vjerojatno bila jedna od najbogatijih u Europi toga vremena. Nije tu bila riječ samo o trgovini tekstilom i bankarstvu već i privlačenju najvećih umjetnika onoga doba u taj grad. Veličine kao što su Michelangelo i Leonardo da Vici ostavili su ovdje svoj veliki trag. Ponte Veccio je jedan od najstarijih mostova u Europi, a u principu baš i ne liči na most nego na blok zgrada iznad rijeke – Medici su, naravno, u unutrašnjosti mosta izgradili i tajni prolaz bojeći se atentata. Most je posebno favorizirao firentinske obrtnike draguljare i zlatare koji su jedini mogli imati svoje radnje na mostu (a otprilike je tako i danas). Dodajući tome i predmete napravljene od kože, taj cjelokupni asortiman luksuza je zaokružen i to je ono po čemu je talijanski luksuz poznat u svijetu.

Firenza, Ponte Veccio

Ovdje nam cilj nije nabrajati znamenitosti Firence, kao što su renesansna katedrala, crkve i galerije, romantični trgovi i stare ulice. Prvenstveno želimo naglasiti da smo se u Firenci, a i u ostalim mjestima, osjećali vrlo ugodno i opušteno. Osim nabrojanog mnoštva duhovnih delicija za njima ne nedostaje ni gastronomskih, jer mnoštvo restorana, tratorija i vinskih barova mami na  kušanje. No, ono što nam je posebno zapelo za oko su otvorene tržnice koje izgledaju vrlo primamljivo, uredno i nekako sa stilom bez obzira prodavali se na štandovima antikviteti, koža ili hrana. Poznati firentinski biftek – bistecca alla Fiorentina- pojeli smo na glavnoj tržnici (Mercato Centrale), koja je u biti veliki zatvoreni paviljon na tri kata s takvom ponudom hrane i pića da se čovjeku zavrti u glavi. Posebno je zanimljivo što proces naručivanja počinje od susreta s mesarom gdje možemo sami odabrati komad mesa i kasnije promatrati proces pripreme jela kroz staklo.

Pročitaj više…

Nordkapp – na vrhu Europe

Prosinac 28, 2015 Komentiraj

Do Nordkappa, poznatog najsjevernijeg rta na vrhu Norveške, ljudi dolaze na razne načine pa čak i pješice! Od Zagreba, kada se ide autocestom, Nordkapp je udaljen nešto manje od 4000 km. Nalazi se u Norveškoj na otoku Mageroja i turistički slovi kao najsjevernija točka Europe. Iako to realno zapravo nije tako, jer je jedna druga stijena u blizini – Cape Nordkinn – zaista najsjevernija, ali do nje je mnogo teže doći (treba pješačiti po neoznačenom predjelu). Ona je udaljena oko 5 km od mnogo slavnijeg i turistički posjećenijeg Nordkappa. Do samog Nordkapa se lako dolazi cestom bilo kojim prijevoznim sredstvom, autom, autobusom, motorom, biciklom…

nev_nordkapp03

Na Nordkappu

Jedna od varijanti je doći tamo autobusom u sklopu turističke ture kojim se prevali ukupno oko 8000 kilometara, u oba smjera. Vozi se kroz Njemačku, Dansku, Švedsku, Finsku i Norvešku, a ako je u kolovozu  lijepo vrijeme, kao što je bilo ove godine, pa i čak toplije nego što je uobičajeno za Skandinaviju. Naš je autobus na putu do Švedske prošao preko čuvenog mosta između Kopenhagena i Malmea –  Öresunda, prema kojem je krimi hit serija Bron/Broen dobila ime.  Vozeći se dalje danima kroz velike šume Švedske i posebno Finske, putnik će uočiti kako cesta iz autoputa prelazi u običnu cestu, a promet postaje sve rjeđi i rjeđi. Tek na oko 200 km prije Nordkappa pejzaž se počeo drastično mijenjati i polako prelaziti u tundru. nev_polarni_krugNaravno, što se putuje sjevernije to su se i naselja prorjeđuju. Takav je krajolik dobar za sobove na koje smo nailazili vrlo često, pa čak i kako šeću  po cesti. Losove je, pak, vrlo teško vidjeti uz cestu. Jedna od ključnih točaka na putu je ulazak u polarni krug. Sjeverni polarni krug, često nazivan i sjeverna polarnica ili arktički krug, počinje od paralele 66° 33′ sjeverno. Kao što je poznato, zbog otklona Zemlje od ove se točke prema sjeveru progresivno povećava trajanje dana odsno noći (ovisno o godišnjem dobu) dok ne dođemo do Sjevernog pola gdje je 6 mjeseci dan, a drugih 6 mjeseci noć. Prelazak Sjeverne obratnice u Finskoj kod mjesta Juoksenki u općini Pello, pokrajina Lapland, obilježen je prigodnim totemom s tekstom na nekoliko jezika. Tu se nalazi prilično velika drvena kantina pod nazivom, u slobodnom prijevodu, “Tomina koliba u Polarnom krugu”, a da nema velikih neonskih natpisa krajolik bi podsjećao na one iz kaubojskih filmova. Na povratku smo također izašli iz Polarnog kruga u Finskoj, u gradu Rovaniemi, službenom mjestu stanovanja Djeda Mraza. Pročitaj više…

Sveta Gera

Studeni 3, 2015 Komentiraj

Sveta Gera je vrh u dvije države i jednoj Europskoj Uniji. Već se godinama vode prijepori oko toga između Hrvatske i Slovenije, ali planinarski  – vrh je možda najzanimljiviji baš po toj političkoj komponenti. Bivavši na vrhu nekoliko puta, ne možemo reći da tu nema neke atraktivnosti, no najviše nam se zamjerilo nedovoljan broj putokaza i oznaka s – hrvatske strane. Uspon na Geru (1178m) najčešće započinje iz malog sela u podnožju Žumberka, Sošicama (oko 500 m nadmorske visine), vjerojatno najpoznatijem po grkokatoličkoj crkvi udaljenoj samo 3 metra od rimokatoličke.

SONY DSC

SONY DSC

Odavde postoje dva puta, kraći, preko napuštenog sela Boići i, duži, preko Doma na Vodicama i vrha Pliješ (977m), a možda i neki treći. Sošice su vrlo lijepo uređeno mjesto i isplati se prošetati i popiti kavu u jednom od rijetkih kafića. Za mjesto od stotinjak stanovnika najviše nas je začudila prije nekoliko godina otvorena knjižnica! Put prema Planinarskoj kući Vodice vodi od makadamske ceste za Svetu Geru kroz šumu i onda pred kraj opet po cesti. Za 45 minuta dolazimo do Doma, gdje nema gužve. Eksterijer oko doma je lijepo uređen i ne odaje dojam da je čak na 850 m nadmorske visine (nešto više od Doma na Japetiću). Ovdje jedemo vrlo fine štrukle od sira u juhi koje su domari izgleda napravili zapravo za sebe (jer, kao što smo rekli, planinara se moglo na prste izbrojiti). Do Svete Gere sada ima “zastrašujućih” 3,45h. Nakon kraćeg predaha krećemo prema vrhu Pliješ, do kojega nam slijedi jedan duži oštriji uspon i izbijanja na hrbat planine, ukupno oko sat hoda. Sam vrh je neupadljiv tako da ga obilježava samo ploča dok vidika nema, a nema više ni livade, jer je sve zaraslo mladim i starim drvećem. Odavde do Sv. Gere ima gotovo 3 sata hoda.

Pročitaj više…

Ivanščica

Kolovoz 13, 2015 Komentiraj

Za Ivanščicu, najvišu planinu Hrvatskog Zagorja na prvi pogled ne bismo mogli reći da je atraktivna.  Vrlo razvučena (30 km) i gotovo u potpunosti prekrivena šumom te široka gotovo 10 km i cestom koja ide njenim hrptom, više odaje dojam velikog parka nego planine. Međutim, to zapravo uopće nije tako, jer čim skrenemo s uobičajenih (laganih) staza naći ćemo se u skoro alpskom predjelu. Naša je polazna stanica za uspon na vrh Ivanščice bilo selo i općina Lobor u njezinom podnožju. Prilaza ima s više strana, iz Beleca, Ivanca, s varaždinske strane, što ćemo kasnije vidjeti po silnim putokazima i križanjima na planini. Prilazimo autom sve dok ne nestane asfalta i parkiramo vrlo blizu oznake da do vrha ima 160 minuta. Kako smo na izlet krenuli baš na dan Svete Ane, jedva smo se probili kroz proštenje u nedjelju prije podne u centru Lobora. Tako da veselicu možemo očekivati i na vrhu kod planinarskog doma.ivanscica_nev_vrhW Put vodi relativno dobrom makadamskom cestom te nakon tridesetak minuta dolazimo do planinarskog doma na Majeru. Ovdje manja grupa, čini se lovaca, uživa u kobasicama i grahu, a mi nakon kraćeg predaha krećemo dalje. Ponovno na cesti prolazimo odvojak za Oštrcgrad i uskoro dolazimo na raskršće gdje odlučujemo napustiti cestu i krenuti preko vrha Belige. Staza kreće odmah oštro uzbrdo da smo se malo zabrinuli, ali to je onaj atraktivni dio o kojem smo pričali na početku. Uspon je na pojedinim mjestima toliko strm da nas podsjeća na čuveni uspon na Bjelolasicu. Ulazimo i u oblak pa je vlaga velika, a znoj se cijedi u potocima. Nakon nekoliko manjih uspona i spuštanja,  konačnu dolazimo do vrha Belige, koji je od kamena ali potpuno okružen bukovim drvećem. Dalje se uglavnom spuštamo do pod sam vrh Ivanščice i ponovno smo na cesti kojom treba još dvadesetak minuta do planinarskog doma „Pasarićeva kuća“ te piramide-vidikovca. Vrh je prilično velika zaravan pa je ovdje, kako smo i očekivali, mnoštvo planinara i izletnika koji uživaju uz hranu, piće i živu glazbu. Penjanje na piramidu nema smisla jer se nalazimo iznad oblaka i vidljivost je nešto veća od – 50m. No, jedemo zaista dobru kotlovinu i grah pa nam nije jako žao vidika. A on bi trebao biti veličanstven – prema literaturi – čak sve do Triglava! Pročitaj više…

Nevenov Blog

Landranje po domovini i tuđini

Bicikli i gušti

Kako sastaviti bike po svom meraku

Tko je John Galt?

Extremism in the defense of liberty is no vice, and moderation in the pursuit of justice is no virtue.

Writers In The Storm

A Blog On Writing

Collapse of Industrial Civilization

Finding the Truth behind the American Hologram

GIMP Magazine

A Premier GIMP Users Magazine

Php, Mysql

Php, Mysql, Joomla, Drupal, Android, Iphone, Javascript

Sight

This WordPress.com theme is the cat’s pajamas

%d bloggers like this: