Hiking, izleti

Grohot

groh_kuca01 [1600x1200]

Planinarska kuća na Grohotu

groh_piramida02 [1600x1200]

Piramida i oltar

Grohot (492m) je jedan od nižih vrhova Medvednice smješten na njezinom istočnom dijelu, daleko od najpopularnijih destinacija. I to mu vjerojatno daje čar – tišina i relativna divljina – iako ipak nije riječ o nekom senzacionalnom odredištu. Ali to je šesti vrh, i posljednji, čiji nam pečat nedostaje na Medvednici u knjižici Hrvatske planinarske obilaznice. Jedan od mogućih pristupa Grohotu je iz sela Blaguša, nedaleko od Sesveta i vrlo blizu Kašine. Blaguša je dobila ime po Blagusu ili Blagussu, a već se spominje u spisima 1217. Godine. Do Blaguše je najlakše doći iz Sesveta, pateći putokaz za Mariju Bistricu. U samom selu, gdje krak ceste i završava, planinarski put započinje odmah iza okretišta autobusne linije i to odmah raskrižjem. Oba puta, naravno, idu na isto mjesto, ali jedan desno po hrptu, a drugi lijevo uz potok. Krećemo desnim putom koji prvo prolazi kroz vinograde i voćnjake da bi uskoro ušao u šumu. Riječ o širokoj šumskoj cesti kojom bi bez problema mogao proći obični gradski automobil. Ulaskom u šumu gubimo pogled na brežuljke istočne Medvednice što bi bilo sasvim monotono da uz put nailazimo na nekoliko zanimljivih točaka. Jedna od njih je čeka, na kojoj piše „Tu se ne čeka“, zatim stari znak za pješačku stazu i najbizarnije od svega – tabla nepostojeće autobusne stanice, tik ispod Planinarske kuće Grohot. Na vrhu se nalazi metalna piramida i kameni oltar. S piramide se pruža pogleda na sve strane, jer sa svojih 14 metara se uzdiže iznad okolnog drveća koje inače gotovo potpuno skriva pogled sa zemlje. Planinarska kuća je nedavno obnovljena i lijepo izgleda izvana i iznutra, a u ponudi je piće dok iće ide samo uz prethodnu najavu. Nastavi čitati

Oglasi
Standardno
Hiking, izleti

Javorova kosa, listopada 2012.

Javorova kosa je naziv jednog od tunela  blizanaca, zajedno s Podvuglešom, ispod istoimenog vrha na Autocesti Rijeka – Zagreb, oko 100 km udaljenog od Zagreba. Zanimljivo je da ovdje cesta A6 prolazi drugom najvišom svojom točkom – 836 m nadmorske visine. Pitomo izletište Javorova kosa se nalazi iznad tunela, kao i izvor “Božji studenac”, a prilazi im se iz Ravne Gore, naselja u središnjem dijelu Gorskog kotara. Ravna Gora je smještena na visoravni grubo omeđenoj Bjelolasicom na jednoj stani i našom Javorovom kosom na drugoj. Kako je sama Ravna Gora na prilično visokoj nadmorskoj visini (oko 800 m) tako je jasno da na vrh Javorove kose (1016 m) uspon neće biti zahtjevan. Tako se kasnije i pokazalo, a ponajviše  zbog toga što se samom vrhu može autom prići vrlo blizu. Od izlaza s autoceste u Ravnoj Gori treba ići glavnom ulicom I. G. Kovačića i kod crkve Sv. Terezije skrenuti lijevo uzbrdo u ulicu indikativnog naziva – Vrh. Autom je moguće doći sve do putokaza za planinarsku kuću “Javorova kosa” (1000 m) odakle preko livada vodi blagi uspon u šumu planine i do koje ima 30 min hoda. Nakon 15-tak minuta dolazimo do novog putokaza i raskrižja te odlučujemo krenuti direktno na vrh, a kasnije prema plan. kući. Još se nismo niti uznojili kad eto nas vrhu koji tako i ne izgleda, jer je potpuno skriven u šumi. Iznad drveća se uzdiže jedino uska metalna piramida/vidikovac s koje se pruža pogled na okolni predio Gorskog kotara i šire. Udaramo žig Hrvatske planinarske obilaznice i krećemo dalje prema 5 min udaljenom vidikovcu gdje se otvara panorama Ravne Gore. Po jako lijepom danu prema zapadu bi trebao vidjeti Risnjak i dalje Snježnik, prema jugu Bjeloasica, a na sjeveroistoku i vrh Medvednice. Kako tik iznad vidikovca prolazi 380 kV dalekovod, “čujemo i osjećamo” prolazak elektrona što nam izaziva blažu nelagodu te kraćemo natrag prema Planinarskoj kući “Javorova kosa” i “Božjem studencu”.Javorova kosa- drugi putokaz

Okoliš oko planinarske kuće je uređen kao izletište s drvenim klupama i stolcima te roštiljem. No, sama je kuća zatvorena i otvara se po najavi. U blizini je planinarsko sklonište gdje pet, šest planinara može prespavati. Spuštamo se nekoliko minuta do Božjeg studenca. Predaja kaže da je umivanje u izvoru ljekovito za oči, što smo i isprobali, a drugi dan nam je oftamolog to i potvrdio na redovitom očnom pregledu (sic!).

Od Božjeg studenca krećemo natrag prema Ravnoj Gori zaobilaznim putem slijedeći markacije, koje na nekim mjestima postaju vrlo “izlizane”, a na nekima se potpuno gube. U pitomom krajoliku to nije važno pa ubrzo dolazimo na šumsku cestu i ponovno smo na starom putu. Ukupno smo od vrha Javorove kose do ulice Vrh obilaznim putem preko vidikovca i studenca hodali nešto više od sat vremena. Lijepo sunčano nedjeljno popodne mamamilo nas je da se još prošetamo Ravnom Gorom, što smo i učinili te usput “zalutali” u zgodan bistro “Breza”. Odrezak od jelena i gulaš od divljači za svaku su preporuku.

Nastavi čitati

Standardno