Nova godina 2012. u Londonu

Netko je jednom rekao: „Tko je umoran od Londona, umoran je od života“ (http://www.tiredoflondontiredoflife.com). A tko je umoran od proslave Nove godine? Ako bi ovo potonje i bilo donekle za raspravu, onda je svakako prva tvrdnja zaista točna. I zato treba proslaviti Novu godinu baš u Londonu…

Uplativši četverodnevni aranžman putem turističke agencije “Generalturist”, koja je u međuvremenu i propala, izgledalo je kao uobičajeni putnički aranžman. Let redovnom linijom Croatia Airlinesa uz izrazito meko spuštanje na Heathrow prošao je vrlo ugodno.

Odmah po slijetanju kreće uobičajeni razgled grada autobusom: Albert Memorial, Houses of Parliament, Buckinghamska palača, Oxford Street, Picadilly,  City of London Trafalgar Square, Kensigton, pa sve do našeg prebivališta za sljedeće 3 noći – Canary Warfa i hotela “Hilton”.  Canary Wharf je novi dio Londona, nešto kao la Defense u Parizu, poslovno rezidencijalna četvrt nastala na području bivših dokova za istovar brodova. Prije dvadesetak godina započela je gradnja poslovnih nebodera i stambenih zagrada pa je danas to sjedište velikih banaka (npr HSBC- a, najveće banke u Europi i druge na svijetu), Thompson-Reutersa i sl, tako se uz tradicionalni  City smatra drugim financijskim centrom Londona.

A kako se slavi Nova godina u Londonu? Primjerice na partiju u Tower Bridgeu pod nazivom “The Medieval Banquet” ili plovidba Temzom na brodu “Barracuda” ili u restoranu “Planet Hollywood”,a osim privatnih zabava i proslava u pabovima ostaje – ulica. No, u Londonu nema nekog posebnog programa na ulicama i trgovima, kao primjerice koncerti u ostalim velikim gradovima Europe. Najveći i jedini događaj vatromet, koji započinje čim sat udari ponoć. Naravno, na Big Benu otkuda i prve rakete vatrometa kreću u vis. Zatim kreće noćni ples pirotehnike i svjetala oko London Eyea, dok cijeli dio Temze između mostova Westminster i Waterloo ne postane spektakularnih koreografija i raznobojnih efekata vatrometa

sve do završnice u znaku Olimpijskih krugova. Vatromet je pratila i glazba uglavnom britanskih glazbenika kao što su Coldplay, Shirley Bassey, Adele, Queen,  dok je prve sekunde vatrometa označila glazbena tema iz filma Chariots Of Fire, što je očiti uvod u Olimpijsku godinu.

Vatromet je vrlo hvaljen  u svijetu i ovaj za ulazak u 2012. je trajao čak više od 11 minuta. (Na ovom se linku može vidjeti kako je to točno izgledalo iz minute u minutu: http://www.dailymail.co.uk/news/article-2081135/New-Years-Eve-London-fireworks-display-ushers-2012.html).  Kao ukupna cijena koštanja na vatromet navodi se brojka od 1,9 milijuna funti, a gotovo 2000 ljudi radilo je te noći u organizaciji događaja.

Budući da se vatromet ne vidi iz svakog dijela Londona potrebno je na vrijeme stići do posebnih mjesta za gledanje (“Viewing area”), najbolje što bliže uz obalu rijeke Temze odnosno na Victoria Embankment. Kako više stotina tisuća ljudi promatra taj pirotehnički spektakl uživo, potrebna je dobra organizacija pa se tako oko Trafalgar Square-a već iza 20 sati obustavlja sav promet i prepušta pješacima koje se upućuje prema Temzi. Ovdje također vrijedi “tko prvi, njemu dvije” pa se gledaoci počinju već skupljati nekoliko sati prije vatrometa. Kako se nama činilo gubljenje vremena stajati satima da bi vidjeli nešto što traje nekoliko minuta, od Trafalgara smo krenuli zajedno s masom ljudi prema na velikim ekranima strelicama označenima slobodnim područjima za gledanje. Hodali smo tako  45 minuta u kordonu sa stotinanama ljudi prvo Strandom pa Fleet streetom dok nas su nas budnim okom pratili redari i policija na konjima kako bi došli na “Viewing area overflow” odnosno dodatnim područjem na kojem je još bilo slobodnog mjesta. Do obale Temze stigli smo tek koju minutu prije ponoći kao dio nepregledne mase koja je iščekivala posljednje odbrojavanje do nove godine. Mora se priznati da je to organizacijski savršeno funkcioniralo, iako velika gužva, nikakvih bitnih problema nije bilo.

Povratak je također protekao sasvim u redu, podzemnom željeznicom koja je 1. siječnja do 5 sati ujutro besplatna za sve. Stoga, ali ne samo stoga, svi su vlakovi bili puni kao da je “rush hour” ili kao kada sedamnaestica ne dođe dvadeset minuta. No, za razliku od “zetovaca” londonski se vozač podzemne te večeri raspričao, čestitajući novu svim putnicima i upozaravajući da se dobro drže za rukohvate.

Iako sam već bio nekoliko puta u londonu, još je mnogo mjesta koja valja obići pa ću se sigurno vratiti još koji put, jer ja od Londona, a niti od Nove godine – nisam umoran!