Početna > Hiking, izleti > 60 godina 500 Horvatovih stuba

60 godina 500 Horvatovih stuba

livada Hunjka

Prijevoj i livada Hunjka

Na sjeveroistočnom dijelu Medvednice nalazi se jedan od rijetkih bisera ove planine – 500 Horvatovih stuba. Iako su tek pola sata udaljene od popularne Hunjke zbog relativno strme nizbrdice i kasnije oštrog uspona na povratku, često ostaju u sjeni “lakših” destinacija.

U vrijeme dok je vozila žičara na Sljeme, pristup stubama je bio lakši i kraći, laganom šetnjom po hrptu Medvednice, ili tzv. vršnom grebenu, pa spust do njih. Ali otkako je žičara izvan pogona, prvo se potrebno od podnožja planine popeti do proplanka i prijevoja Hunjke, što zahtijeva oko dva sata hoda. Naravno, najjednostavnije se dovesti automobilom do prijevoja pa prošetati do stuba, ali to nije bila dovoljno jaka opcija za nas. Tako ostavljamo auto ispod donje stanice žičare, prelazimo potok Bliznec i krećemo stazom  broj 18, Bikčevićevom – nekada prozvanoj i „penzionerska“ zbog blagog, ali konstantnog, uspona. Nakon tridesetak minuta dolazimo do planinarskog skloništa Njivice,  koje zapravo drvena sjenica gdje je sjecište planinarskih staza 18/19  i 20. Za Hunjku prelazimo na stazu 20 koja prvo vodi kroz šumu i kasnije izlazi na makadamski šumski put. To traje tek desetak minuta pa ponovno ulazimo u šumu gdje nas očekuje uspon, nekoliko oštrijih, ali kraćih. Kad izbijemo na livadu Danjku (vrlo lijepa livada sa sjenicom i nekoliko drvenih klupa i stolova) znamo da više nismo daleko od Hunjke.

Pansion Zvonimirov dom Hunjka (877 m) je više tip hotela nego planinarskog doma pa odlučujemo predahnuti u drvenoj zgradi Male Hunjke – bivše Rauchove lugarnice. Ovdje iz uobičajene ponude planinarskih domova izdvajamo „sljemenske frkance“ te štrudle od šumskog voća.

Tura Horvatove stube

Tura donja stanica žičare – 500 stuba

Prema putokazima na livadi, blizu Pansiona ili velike Hunjke, do početka Horvatovih stuba ima još pola sata hodanja, a do njihovog podnožja, izletišta Srnec, oko 45 minuta. Prelazimo proplanak (ulazimo u Krapinsko-zagorsku županiju) i spuštamo se stazom kroz manju bukovu šumu  i dolazimo na livadu s prekrasnim pogledom na Hrvatsko zagorje. Prolazimo djelomično tzv. fakultetskim dobrom – poljoprivrednom gospodarstvu s pašnjacima i štalama koje pripada Agronomskom fakultetu u Zagrebu za potrebe nastave. Daljnjim spuštanjem markiranim putem dovodi nas do najstarije tise, vrlo čvrstog crnogoričnog drveta, u nas zaštićenog zakonom. Tisa više izgleda kao veći grm ili stabalce nego kao pravo zimzeleno drvo, ali živi mnogo duže od ostalih vrsta drveća na području Europe – tri do pet tisuća godina.

Prilaz stubama se nalazi u borovoj šumi i započinje sa zaravankom na kojem je klupica za odmor, a krajolik se iznenada mijenja u krški – kao da smo u Gorskom Kotaru. Stube su relativno uske i na nekim mjestima prilično strme tako da se na jednom mjestu treba  pridržavati za sajlu. Izgradio ih je vlastitom rukom zagrebački planinar, novinar i fotograf,  Vladimir Horvat u periodu od 1946. do 1953. godine. Kao entuzijast iz hobija je svakog vikenda odlazio u ovaj kraj, krčio nepristupačni teren i gradio stube. Koristio je postojeće kamenje i donosio novo, a cijelo je stubište podzidano iako za same stube nije koristio cement osim na nekoliko mjesta. Duljina stuba je 300 metara, visinska razlika 103 metra, a trajanje obilaska 10 do 15 minuta. Iako su stube izgrađene prije 60 godina i u dobrom su stanju, ipak danas treba biti nešto pažljiviji jer se neke klimaju pa i „propadaju“. Vladimir Horvat umro je 1962. godine i svakako ostaje divljenje prema njegovom graditeljskom radu koji je njemu bio- zabava.

500 Horvatovih stuba

500 Horvatovih stuba

Mala avantura spuštanja je vrlo zanimljiva zbog kraškog krajolika – stijene, špilje, jame… pa u silaznoj putanji prvo nailazimo na odvojak za Patuljkovu špiljicu, nešto niže Vidikovac, zatim prolazimo malu prevjesnu stijenu nazvanu „Moj naklon“ i nešto dalje Tisin ponor. Pri kraju stuba, blizu broja 400, nailazimo na najveću atrakciju stuba – špilju „Medvednicu“.  Pećina je dugačka petnaestak, a dio kroz koji prolaze stube samo nekoliko metara. Nakon izlaza is špilje na stijeni su postavljene spomen ploče Vladimiru Horvatu i Tomislavu Jutroviću koji je od 1962. do 2001. godine vodio brigu o stubama. Stube u konačnici vode do Bistrog jareka, potoka koji presijeca terase izletiša „Srnec“. Na omanjoj zaravni u dubokj šumi, Horvat je također uredio prostor namijenjen predahu, postavio nekoliko drvenih stolova i klupa te nadstrešnicu u slučaju lošeg vremena. Do Srneca se može doći i s donje, Zagorske strane, putem iz Kraljevog vrha i Stubičkih Toplica, a stazom br. 39 prema gore za Puntijarku i Sljeme.

Nakon spuštanja ide penjanje pa krećemo od Srneca prema Hunjki uz stepenice. Do Hunjke se vraćamo istim putem što znači da se gotovo 45 minuta uspinjemo, uspuhani i zadovoljni što smo na 60. godišnjicu posjetili 500 Horvatovih stuba, jedan od malobrojnih bisera na Medvednici.

Prema GPS aplikaciji Endomondo ukupno nam je trebalo 2 sata i 48 minuta od donje stanice žičare do izletišta Srnec.

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Tko je John Galt?

Extremism in the defense of liberty is no vice, and moderation in the pursuit of justice is no virtue.

Writers In The Storm

A Blog On Writing

Collapse of Industrial Civilization

Finding the Truth behind the American Hologram

GIMP Magazine

A Premier GIMP Users Magazine

Php, Mysql

Php, Mysql, Joomla, Drupal, Android, Iphone, Javascript

Sight

This WordPress.com theme is the cat’s pajamas

%d bloggers like this: