neven u kyotu, starbucks
Hiking, izleti, Travel

Kyoto – drevni Japan uklopljen u moderan grad

U našoj potrazi za samurajima i gejšama stigli smo u Kyoto, bivši glavni (imperijalni) grad Japana, udaljen oko 500 km od Tokija. Došli smo Shinkansenom, brzim vlakom koji je ovu udaljenost prevalio za nešto manje od 2 i pol sata uz nekoliko kratkih stajanja! O točnosti, udobnosti i urednosti tog vlaka možemo samo reći da su – besprijekorni.
Kyoto je grad mnogo manji (oko 1,5 milijuna stanovnika) i “mirniji” od Tokija koji ima dosta tradicionalnog u sebi, od drevnih kvartova do kuhinje i čuvene ceremonije služenja čaja. U blizini se nalazi smirujuća bambusova šuma, poznati niz crvenih tori vrata hrama Fushimi Inari, Zlatni paviljon i druge znamenitosti. Stoga nije čudno da je Kyoto jedan od “najistgramiziranijih” gradova na svijetu!
Usred drevnog Kyota počinjemo šetnju od glavne željezničke stanice, vrlo modernog, ali prozračnog zdanja gdje se osim vlakova nadzemne i podzemne željeznice nalazi i ogroman kompleks dućana i restorana nazvan „The Cube“. Izlaskom iz stanice pred nama je još jedno moderno izdanje – Kyoto toranj, visok 131 metar, a napravljen u čast Olimpijade u Tokiju, ali 1964. godine. Ovdje započinje glavna ulica u gradu smjera sjever-jug, Karasumi-dori, a proteže se kroz centar grada. Naravno da je i ovdje sve čisto i uredno kao i u Tokiju. Pješke smo došli do našeg hotela udaljeng oko 20 min hoda i prošli uz nekoliko dućana s biciklima gdje se mogu i unajmiti.


Kaže se da je tržnica trbuh grada pa tako odlazimo do tržnice Nishiki, koja se zapravo sastoji od nekoliko natkrivenih ulica. Ne treba puno spominjati da se tu što se tiče hrane nalazi sve najbolje iz Japana i okolice, od ribe i morskih plodova do slatikiša. Ovdje sastojke za svoja jela kupuju i glavni kuhari stotinjak restorana u Kyotu samo s Michelinovim zvjezdicama. Inače, grad s najviše restorana ovjenčanih Michelinovim zvjezdicama na svijetu je – Tokio (čak 230 restorana). Vjerojatno više ne treba mnogo spominjati da je tržnica vrlo uredna, razne namirnice su ukusno poslagane, takoreći čovjek bi mogao „jesti s poda“. A dobro se jesti se može u nekom od mnogobrojnih restorana te na štandovima.
Tradicionalne kuće, dućane, restorane i čajane (ochaya) pronaći ćemo u kvartu koji se zove Gion. Ovdje je najpoznatija ulica Hanamikoji Dori znana i kao kvart gejši s prestižnim restoranima i čajanama. Većina restorana je ovdje vrlo skupa, jer umjesto konobara posluživat će vas gejše i stoga je u principu ovaj dio rezerviran japanske političare i visoki menadžment kompanija. Turistima je puno prihvatljiviji dio pod nazivom Gion Corner, gdje se održavaju predstave ceremonije čaja, tradicionalnog plesanja i pjevanja uz umjerene cijene hrane i pića. Tako da smo vidjeli nekoliko gejši kako svojim sitnim koracima brzo hodaju prema svojim odredištima dok mobiteli i fotoaparati turista nisu prestajali „skljocati“. U bližoj i daljoj okolici Kyota nalazimo nekoliko zanimljivih znamenitosti.

Gejša u Kyotu
Kinkaku-ji ili, popularno nazvan Zlatni paviljon datira iz Srednjeg vijeka, a služio je kao kuća za odmor šogunima. Jedan od šoguna Yoshimitsu(14. st.) koji je prešao u svećenike paviljon je pretvorio u zenbudistički hram. No, kao i mnoge građevine u Japanu i ovu je nekoliko puta pogodio požar i ratovi tako da je hram konačno obnovljen 1955. godine s dva gornja kata potpuno prekrivenim zlatnim listovima. Kao i paviljon jednako je impresivan vrt koji ga okružuje premrežen stazama.
Fushimi Inari svetište je jedan od najimpresivnijih šintoističkih hramova koji smo vidjeli. Njegove poznate staze s deset i više tisuća tradicionalnih crvenih „torii“ vrata, starih čak 1300 godina, simbol je na mnogim fotografijama. Posvećeno je to bogu ili božici riže i poljoprivrede Inari (u šintoističkoj mitologiji često se prikazuje u obliku žene-lisice) dok cijeli put vodi na vrh svete planine Inari.
Među mjestima gdje se vole fotografirati upravo vjenčani parovi izdvaja se čuvena Bambusova šuma naselju Arashiyama u okolici Kyota. I zaista, nepregledna tanka zelena stabla bambusa daju pomalo izvanzemaljski osjećaj kada šetamo stazama tog predjela, a kažu da posebno nestvarno izgleda po zimi kad se po bambusovom drveću primi snijeg i led.
I, eto, u Kyotu smo konačno vidjeli prave gejše dok su samuraji i dalje ostali u muzeju.

Standardno

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.