Sveta Gera je vrh u dvije države i jednoj Europskoj Uniji. Već se godinama vode prijepori oko toga između Hrvatske i Slovenije, ali planinarski – vrh je možda najzanimljiviji baš po toj političkoj komponenti. Bivavši na vrhu nekoliko puta, ne možemo reći da tu nema neke atraktivnosti, no najviše nam se zamjerilo nedovoljan broj putokaza i oznaka s – hrvatske strane. Uspon na Geru (1178m) najčešće započinje iz malog sela u podnožju Žumberka, Sošicama (oko 500 m nadmorske visine), vjerojatno najpoznatijem po grkokatoličkoj crkvi udaljenoj samo 3 metra od rimokatoličke.
SONY DSC
Odavde postoje dva puta, kraći, preko napuštenog sela Boići i, duži, preko Doma na Vodicama i vrha Pliješ (977m), a možda i neki treći. Sošice su vrlo lijepo uređeno mjesto i isplati se prošetati i popiti kavu u jednom od rijetkih kafića. Za mjesto od stotinjak stanovnika najviše nas je začudila prije nekoliko godina otvorena knjižnica! Put prema Planinarskoj kući Vodice vodi od makadamske ceste za Svetu Geru kroz šumu i onda pred kraj opet po cesti. Za 45 minuta dolazimo do Doma, gdje nema gužve. Eksterijer oko doma je lijepo uređen i ne odaje dojam da je čak na 850 m nadmorske visine (nešto više od Doma na Japetiću). Ovdje jedemo vrlo fine štrukle od sira u juhi koje su domari izgleda napravili zapravo za sebe (jer, kao što smo rekli, planinara se moglo na prste izbrojiti). Do Svete Gere sada ima “zastrašujućih” 3,45h. Nakon kraćeg predaha krećemo prema vrhu Pliješ, do kojega nam slijedi jedan duži oštriji uspon i izbijanja na hrbat planine, ukupno oko sat hoda. Sam vrh je neupadljiv tako da ga obilježava samo ploča dok vidika nema, a nema više ni livade, jer je sve zaraslo mladim i starim drvećem. Odavde do Sv. Gere ima gotovo 3 sata hoda.
Nevenov Blog 