Filmovi

Total Recall

Prema sinopsisu ovaj remake slijedi jednaku priču kao i original gdje su glavne uloge igrali A. Schwarzenegger i Sharon Stone. Miješanje fantazije i stvarnosti se tako proteže kroz cijeli film pa katkad nije jasno što je san a što java. Takav je vjerojatno i intencija filma jer je “Rekall” zapravo okosnica filma – ustanova koja umjetno usađuje jako lijepa sjećanja u ljudski mozak. Tako se može biti tajni agent, tajkun, sportaš, vojnik i sl. Kad se naš glavni lik zaželi malo lijepih sjećanja, stvar se zakomplicira jer shvati da on zapravo nije on nego vrhunsko obučeni agent, ali to ne zna! Kad su mu to izbrisali iz sjećanja ipak su zaboravili neke stvari – kao što je ultra tanki mobitel ugrađen u dlan. Futuristički prikazi i naprave obiluju u ovom filmu te osim spomenutog mobitela vrlo je zanimljivo putovanje kroz središte Zemlje s jedne strane na drugu u “gravitacijskom elevatoru”. Zatim, tu su vojnici-roboti, promet na više razina, automobili na zračnim jastucima, plaćanje pomoću čipa i sl. Futuristički gradovi su prikazani vizualno vrlo impresivno, posebno gledajući na blu rayu disku. Akcijske scene su odlično izvedene i izvrsno se uklapaju u film koji je inače duži od dva sata. Glumačka ekipa je na razini zadatka posebno englesko- irski nositelji glavnih uloga – Colin Farel i Kate Beckinsale. Ovom sasvim korektnom SF akcijskom filmu moglo bi se jedino ozbiljnije prigovoriti potpun nedostatak humora.(Na vrh)

Headhunters

Iako nisam veliki štovatelj djela Joa Nesboa, odnosno njegovih kriminalističkih romana za koje smatram da su previše klišeizirani, a radnja previše obiluje digresijama, ipak ovaj film odskače od ostalih sličnih djela. Žestoki triler obiluje krvavim scenama (iako relativno pojedinačno kratkog trajanja) u potpuno norveškoj produkciji vrlo je zanimljiv zbog glumaca, drugačije scenografije i tipično skandinavskih eksterijera – snijeg, brvnare i sl. Nije riječ o Harryju Holeu, a sve je ostalo tu – pohlepa, moć, misteriji, laži i ljubav.

Jednog od glumaca poznajemo već iz serije “Game of Thrones”  i filma “Kingdom of Heaven”- Nikolaj Coster-Waldau. Kroz film prolaze interesantni likovi i jezici, dok glavni junak vodi dvostruki život – poslovnog čovjeka i sofisticiranog kradljivca umjetnina. Uz poslovični skandinavski liberalni stav prema ljubavnicima/ljubavnicama, sinopsis slijedi radnju knjige gdje nalazimo nekoliko zaista originalnih rješenja – podmetanje naprave za praćenje u kosu, simuliranje smrti nakon automobilske nesreće, korištenje video nadzora i sl.

Scene potjere su odlične, a napetosti ne nedostaje do samog kraja.(Na vrh)

Skyfall

Što je zajedničko ovogodišnjem (2012.) izdanju filmova o Batmanu i Jamesu Bondu? Batman u Dark Knightu i Bond u Skyfallu su dva pomalo umorna junaka, a saznajemo i da su bili – siročad. Nakon što Bond u potrazi za CD-om punim važnih podataka natjerava motorom po krovovima Istambula zločeste dečke, jedan nejasan hitac ga ranjava i on se tajno “povlači” s dužnosti na nekoliko godina. I tu bi sad film bio gotov, ali vrtoglavu akciju smjenjuju usporeni kadrovi meditacije i razmišljanja o smislu života, dužnosti, odanosti domovini i sl. – i to jednog agenta s dozvolom za ubijanje!? Kada konačno shvati da mu je to ipak vokacija vraća se među žive i odlazi u sjedište tajne službe u Londonu (preko puta Tate galerije) kako bi se svojoj šefici javio na novi zadatak. No, vidi sad vraga, ipak je malo zahrđao tijekom nekoliko godina, ne baveći se nikakvim sportom, pa mora ponovno proći test sposobnosti za agenta. Rješavajući tako testove i praktične zadatke ponovno dobije licencu, ali ovaj puta preko veze – šefica M ga ipak propusti na ispitu iako zapravo nije prošao (kao da nije riječ o anglosaksonskom sustavu!).

Naravno, riječ je o velikoj opasnosti, strašnom negativcu koji želi osvojiti ni više ni manje nego samu centralu MI6 i to kao haker terorist. Dakle, i Bond se potpuno modernizirao, jer više nije riječ o  „sirovim” raketama i atomskim bombama nego  nečem monogo  suptilnijem –  potajnim  i neovlaštenim upadanjem u tuđe računalne sustave.  Pa tako i šefica “M” dobije na svoje računalo poruku od zločestog hakera pod nazivom “Think on your sins”. Tada započinje igra hakeraja između dobrog hakera (novi, mladi, štreber, “Q”) i zločestog (utjelovljuje ga Javier Bardem), potpuno bijele kose (hm?).

Izdvajam natjeravanje kroz londonsku podzemnu željeznicu koje je svakako je jedno od originalnijih do sada. Inače ubrzani ritam filma se dosta usporava i razvlači kad se Bond mora skloniti u Škotsku vozeći odltimer, iako  Aston Martin DB5 iz 1965. U filmu je inače mnogo miješanja staroga i novoga, ali se ipak čini da se dosta od prijašnjih osobina Bonda kao ženskara i hedonista pomaknulo u stranu, jer po novome on, primjerice, pije pivo, a u sljedećem će nastavku valjda i colu zero. Malo je razočaravajući konačni obračun sa zločestim hakerom – s leđa nožem u leđa.

D. Craig je ipak dobar kao Bond, koji možda malo više liči na ruskog špijuna, a manje na engleskog bonvivana.(Na vrh)

When a stranger calls (Kad stranac nazove)

Iako je riječ o remakeu filma iz 1978. godine, ova mi je verzija iz 2006. godine izgledala u početku kao jedan od ispodprosječnih filmova B produkcije s poznatim završetkom. No, kako se radnja razvijala, povećavala se napetost i neizvjesnost  naprosto potičući na daljnje gledanje unatoč RTL-ovom prekidanju reklamnim porukama. Na početku filma nam odmah postane jasno da imamo posla s beskrupulznim ubojicom, ali se radnja prebacuje mladu dadilju Jill koja dolazi u vrlo bogatu obitelj pričuvati djecu. Cijela se radnja zbiva u ukući i oko kuće, ali kakve kuće: nalazi se na brežuljuku, ponad jezera, ima jedno “100 soba i  kupaonica”, japanski vrt, kompletno staklene stijene s pogledom na prirodu…
Dadilja polako istražuje pregolemu kuću, sobu po sobu, hodnik po hodnik, dok razni zvukovi i muzika u pozadini potenciraju osjećaj jeze u “praznoj” kući. Kad dobije anonimni poziv na (fiksni) telefon čiji glas izaziva nelagodu, a kasnije smrtni strah kada kaže “Have you checked the children…?” tek tada prvi put vidimo da su djeca uopće u kući.
Radnja filma ide linearno, uznemirujući pozivi se redaju, no Jill zove policiju, gdje joj iznimno ljubazni službenik upućuje kako da zadrži poziv više od 60 sekundi kako bi ga službe mogle detektirati. To joj uspije tek nakon trećeg puta te na svoje veliko iznenađenje, policija joj javi kako pozivi dolaze unutar kuće.
Tada se radnja naglo ubrzava u očekivanju konačnog obračuna dadilje i manijaka. No, za razliku od mnogih filmova strave i trilera, ta borba ne traje dugo i nije “iscrpljujuća” (nešto malo natjeravanja po kući, ranjavanje, krv po zidu i sl.) već se Jill relativno brzo, čisto i spretno obračuna s manijakom (oštrim žaračem probije mu šaku i zakuca je za pod). Glavna glumica je manje poznata Camilla Belle, a jedna joj je od glavnih karakteristika prirodnost za razliku od današnjih mnogih holivudskih razvikanih glumica. Vjerojatno zato što joj je majka iz Brazila. Tim više što joj je i gluma nenametljiva, a gotovo je 90 posto filma sama u kadru. Za razliku od nje, lice ubojice vidimo tek vrlo kratko na kraju, što u takvom filmu koji je ipak više triler nego (psihološki) horror, vrlo dobro funkcionira. (Na vrh)

The Social Network (Društvena mreža)

Upravo o početcima Facebooka, njegovom osnivaču, širenju i golemom iznosu novca govori film koji je ove godine zasigurno podigao najviše prašine. Film se zove „The Social Network“ ili Društvena mreža, a utemenjen je na knjizi Bena Mezricha „The Accidental Billionaires: The Founding of Facebook“. Film je režirao David Fincher, poznat po filmovima „Nedobična priča o Benjaminu Buttonu“ i „Klub boraca“. Marka Zuckerberga je odglumio Jesse Eisenberg. U film je Zuckerberg prikazan kao pozitivan, ali asocijalan lik. Ne smije se, ne plače, ne jede, ne pije… Na tulumima obično stoji sa strane irijetko s kim razgovara. Osim što je asocijalan, ima užasno brz tok misli.

Pa o čemu se u kratko radi u ovom filmu? Mladi Zuckerberg prvo osniva stranicu FaceMash, nakon što ga je ostavila djevojka, na kojoj se uspoređuju slike studentica s Harvarda i ocjenjuje se njihova ljepota. Fakultetsko vijeće Harvarda ga kažnjava i ukida stranicu. Njegov „rad“ su primijetili blizanci Winklevoss te ga nastoje zaposliti kao programera za njihove stranice Harvard Connection. Mark ih zavlači i na njihove e-mail poruke odgovara da je zauzet zbog raznih razloga, ali da će se uskoro ponovno naći i početi programirati stranicu. Ali zapravo Mark dobiva ideju i počinje programirati vlastitu stranicu. Nedugo zatim, Mark razgovara sa svojim najboljim prijteljem Eduardom te mu govori o o stranici gdje ljudi mogu vidjeti što rade njihovi prijatelji, tražiti ljude koje su možda vidjeli na nekoj zabavi i slično. Govori mu da se ne radi o „dating site-u“ nego o uzimanju cijelog socijalnog iskustva na fakultetu i stavljanju ga na internet. Stranicu je nazvao The Facebook. Stranica postaje ubrzo popularna te se širi i na ostala sveučilišta u SAD. Na kraju će se proširiti i na druge kontinente. Sve to pred očima blizanaca Winklevoss koji napokon podižu tužbu protiv Zuckerberga tvrdeći da im je ukrao ideju. Zuckerberg odlazi u Kaliforniju i upoznaje Seana Parkera koji mu svajetuje da izostavi „the“ iz imena stranice. Zuckerberg se i seli u Kaliforniju i ondje radi na Facebooku zajedno s Parkerom. Eduardo, kojemu se otpočetka nije svidio Parker, posvađao se s Markom kada je vidio da Parker donosi važne poslovne odluke te ga i on tuži. Na kraju, Winklevossi su dobili odštetu od 65 milijuna dolara, a Mark se nadgodio s Eduardom. Danas je Mark najmlađi milijader u povijesti. (Na vrh)

Passengers (Putnici)

Glumica (Anne Hathaway) poznata iz filma Vrag nosi Pradu, ovdje je u ulozi psihijatrice koja tretira putnike nakon što su preživjeli strašnu avionsku nesreću. No, nakon nekog vremena, njezini pacijenti počinju nestajati, a ona se zbliži s jednim od njih. To bi bio, ukratko, zaplet ovog filma.

The Girl with the Dragoon Tatoo

Švedska verzija je zanimljivija zbog drugih tipova glumaca, jezika i radnje koja teče kao po nazubljenoj pili, dok je  američka verzija uglađenija, a radnja teče “smoothly”.

In Time

Vrlo zanimljiva realizacije stare poslovice “vrijeme je novac” tako je realna valuta svuda u svijetu zsiata vrijeme, koje je nekome preostalo do kraja života. Što imaš više vremena do kraja života to si bogatiji, s time da se nakon 25 godine vrijeme više ne broji tj. nema starenja u fizičkom smislu. Tako da  jednom od glavnih negativaca u filmu i majka i punica i kćer izgledaju jednako stare.(Na vrh)

Margin Call

Cijeli film se uglavnom udvija u uredima gdje uspješni dečki gledaju u kompjuterske ekrane ili razgovaraju putem pametnih telefona. No, priča je mnogo dublja i slojevitija. Veliku financijsku dubiozu otkrio je zapravo inžinjer građevine, daljnje sumnje potvrdio – fizičar, a cijelu stvar je na kraju riješio iskusni trgovac koji zapravo uopće nije shvatio u čemu je problem. Ali rješenje je izvukao iz rukava, kao od šale.

The Dictator

“Angažirani” komedijaš Sacha Baron Cohen u ovom se filmu igra vladara izmišljene arapske zemlje, Vadije, bogate naftom. Uzimajući u obzir više tipova vladara i njihovih karakteristika, ismijava njihov način vladanja te odnose s najbližim suradnicima i podanicima. Čini se da je lik na kojemu je najviše radio ipak bivši lider Libije Gadafi (uniforma i držanje, žene kao tjelesni čuvari, opsjednutost raketama i sl.). Radnja filma će odvesti Cohena  u posjet Americi gdje treba govoriti pred Ujedinjenim narodima. No, njegov brat ga smijeni i na njegovo mjesto postavi dvojnika – neukog pastira – i nakani uvesti demokraciju u Vadiju. Izigranom Cohenu to naravno ne pada na pamet i nastoji to svim silama spriječiti, a u tome mu pomaže, ni manje ni više, nego – podsekta  “zelenih”.  Prikazujući razne “smiješne” situacije i kvazipolitičke odnose, u filmu se ismijavaju jednako tako američka demokracija i nedemokratski sustavi, kao i kanali s non-stop vijestima  na TV (vjerojatno se aludira na CNN), te političari u UN.

Prometheus

3D verzija je vizulano vrlo zanimljiva za gledanje, posebno široke scene planina, rijeka i vodopada. Efekti su odlični, a sama radnja filma slijedi kvazifilozofsku priču potrage za postankom čovječanstva. Kada istraživači pronađu crteže u jednoj pećini na Zemlji, odabrana ekipa kreće na kraj svemira u “Prometeju” – tehnološki vrlo naprednom svemirskom brodu. Sustavi za odražvanaj života, hibernacija, androidi, holografski prikazi i, kao kuriozitet, priručna robotski upravljana opercijska dvorana. Naravno, da u planetarnoj zabiti slijede redovi akcije i  blagog horora, no sve u svemu vrlo dobro napravljeno. Na kraju doznajemo i tko su naši stvaraoci i da nas sada žele zapravo uništiti, ali ni jednom ni u drugom slučaju nije jasno zašto. To će vjerojatno ostati za sljedeći nastavak, što, sudeći po zadnjem kadru filma, svakako slijedi.  Jedino mi nije jasno zašto se  ta druga bića prikazuju kao lijigavi crvi i velike hobotnice. Možemo li se odmaknuti od “Aliena”? (Na vrh)

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Tko je John Galt?

Extremism in the defense of liberty is no vice, and moderation in the pursuit of justice is no virtue.

Writers In The Storm

A Blog On Writing

Collapse of Industrial Civilization

Finding the Truth behind the American Hologram

GIMP Magazine

A Premier GIMP Users Magazine

Php, Mysql

Php, Mysql, Joomla, Drupal, Android, Iphone, Javascript

Sight

This WordPress.com theme is the cat’s pajamas

%d bloggers like this: