Početna > Hiking, izleti, Travel > 35 godina od uspona na Triglav

35 godina od uspona na Triglav

Prije 35 godina, u kolovozu 1980., prvi puta sam se popeo na Triglav (2864m), najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpa. Do sada sam sveukupno tamo bio tri puta i mislim da je to sasvim dovoljno u jednom životu. Na Triglav se nekada išlo s velikim pripremama i sa strahopoštovanjem prema moćnoj planini te jednom od simbola bivše države. Ta je planina, naravno, najpoštovanija u Sloveniji, gdje se njezina stilizirana tri vrha nalaze i na državnom grbu i zastavi, a smatra se da se svaki Slovenac mora barem jednom u životu popeti na Triglav. Samo ime Triglav nije baš jasnog podrijetla, ali se čini da ipak dolazi o “tri glave” koje se vide iz određenog kuta gledanja na planinu. Također podrijetlo može biti o njemačkog naziva “Terglau” ili pak od staroslavenskog boga s tri glave – Triglava – koji je navodno nekada obitavao na vrhu. Primjerice, u Hrvatskoj se planina iznad Splita zove Perun po jednom od staroslavenskih bogova.

Nev_triglav_1980_02

Kao planinar na Triglav se pohodi u ljetnim mjesecima, najčešće u kolovozu, jer je tada vrijeme stabilnije nego u ostalom dijelu godine. Zimski mjeseci ostaju isključivo za alpiniste. Mnogo je smjerova kojim se može doći na vrh, a vjerojatno je jedan od najčešćih preko Vrata i planinarskog doma na Kredarici. Zadnje veće mjesto do kojega treba doći iz Ljubljane je Mojstrana gdje počinje dolina nazvana Vrata kroz koju protiče rijeka Bistrica koja kasnije utječe u Savu.  Moj otac i ja krenuli smo od Aljaževog doma (negdje oko 1000m n/m) i čini mi se da je uspon do Kredarice, koja je na više od 2500 metara nadmorske visine, trajao oko 6 sati. Koliko se sjećam taj uspon nije bio naporan, staza ide prvo kroz šumu, a kad postigne dovoljnu visinu ostaje sve golo te staza vijuga u serpentinama kroz kameni krš dok ne stigne na uzvisinu gdje se nalazi Kredarica. S lijeve strane smo prošli pored čuvene triglavske Sjeverne stijene, gdje su vježbale generacije slovenskih alpinista, ali i austrijskih! Planinara je na stazi bilo mnogo i tada iz svih krajeva bivše države pa je ponekad ličilo na pravu promenadu. Na Kredarici, jednom od najpopularnijih domova u Sloveniji, također je bila gužva pa nas je zapalo, naravno, “skupno ležišće” (nešto kao spavaonica u kasarni, ali bez kreveta na kat). Slično kao i na Zavižanu tu je meteorološka stanica s koje se po zimi dolaze podaci o rekordnim visinama snijega (5 do 7 metara). Tu se trebalo odmoriti za sutrašnji dan kada se rano ujutro ide na glavnu triglavsku stijenu pa do vrha. Drugoga dana krećemo u cik zore u napad na vrh prvo preko Malog Triglava. Uspon vodi kroz stijenu na mnogim dijelovima osiguran sajlom i klinovima tako da je opreznost maksimalna.Nev_triglav_1980_uspP

Vremenski stoga kraće traje uspon (1,5 h) nego silazak (oko 2 h) koji je opasniji što zbog strme stijene što zbog mnogo planinara s kojima se treba mimoići na tako uskom putu. Dolaskom na Mali Triglav treba prijeći još jedan malo neugodan greben do Velikog Triglava. Greben je na nekim dijelovima širok tek nešto više od metra, ali je s jedne strane osiguran sajlom. Još samo oštri uspon na Veliki Triglav i stižemo na vrh na kojem strši poznati “Aljažev Stolp”. Njega je postavio Jakob Aljaž, svećenik i planinar, koji je 1895. morao doslovno kupiti sam vrh Triglava u tu svrhu. Vrh je “plato” na koji može stati vjerojatno i stotinjak ljudi, a tom ih je prilikom bilo već gore ipak upola manje. S vrha se, dakako, pružao pogleda na sve strane po sunčanom danu, pa čak do Jadranskog mora na jugu pa austrijske alpe na sjeveru. Vrlo plavo nebo (zbog UV zraka) uz žuti filter na staroj Praktici na crno bijelom filmu postalo je gotovo crno. Sjećam se da sam tada koristio vrlo kvalitetni Ilfordov crno-bijeli film sitnog zrna i fotografije su čak na velikim povećanjima izgledale jako dobro. Objektiv na Praktici je bio vrlo oštri Pentaconov 50mm f/1,8 s navojem M42 koji je i danas prilično na cijeni kod foto aficionadosa. Nakon otprilike sat vremena spuštamo se na drugu stranu prema Planinarskom domu Planika.

Godinu dana nakon našeg prvog uspona na Triglav to je područje, uključujući Bledsko i Bohinjsko jezero, proglašen nacionalnim parkom, jedinim u Sloveniji.

 

triglav_1980_planika

Planinarski dom Planika

triglav_1980_kredarica

Pogled na Kredaricu

triglav_1980_stijena triglav_1980_planika02 triglav_1980_klinovi02 triglav_1980_klinovi triglav_1980_aljazev_avion triglav_1980_aljazev Nev_triglav_1980_usp Nev_triglav_1980 Nev_tata_triglav_1980

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Tko je John Galt?

Extremism in the defense of liberty is no vice, and moderation in the pursuit of justice is no virtue.

Writers In The Storm

A Blog On Writing

Collapse of Industrial Civilization

Finding the Truth behind the American Hologram

GIMP Magazine

A Premier GIMP Users Magazine

Php, Mysql

Php, Mysql, Joomla, Drupal, Android, Iphone, Javascript

Sight

This WordPress.com theme is the cat’s pajamas

%d bloggers like this: