Početna > izleti, Travel > Plitivička jezera

Plitivička jezera

Plitvička jezera smo posjetili jednog lijepog jesenskoga dana kada se Sunce izmjenjivalo s oblacima taman toliko da je do izražaja došla ljepota prirode. Naš „Grand Canyon“ je tih dana vrvio turistima iz raznih dijelova svijeta koji su škljocali fotoaparatima svako malo zastajkujući na uskim stazama i drvenim mostićima tako da se na momente jedva prolazilo. Ne znamo je li oboren rekord od milijun posjetitelja parka iz 2011. godine no s pravom je najposjećeniji kao najveći i najstariji nacionalni park u RH. Ulaznica PlitivicePlitvička jezera su zapravo planinski predio jer se nalaze u Dinarskom gorju, a od poznatijih vrhova blizu je Ozeblin na Ličkoj Plješivici. Iako se o Plitvicama, naravno, mnogo učilo u školi valja se podsjetiti da postoje dvije verzije o tome kako je nastalo ime – od male rijeke Plitivice ili od „pličine“ odnosno „plitvice“. Stigli smo automobilom iz smjera Zagreba na južni ulaz, tamo gdje je nekada bio poznati restoran Lička kuća – stradao u požaru prije nekoliko godina. Pogled na zgarište ne odaje ugodnu atmosferu pa s parkirališta krećemo odmah preko poprilično oronulog drvenog mostića postavljenog preko glavne ceste, a nekada i jedine ceste iz unutrašnjosti prema moru. Dolazimo na proširenje gdje se nalazi ugostiteljski objekt, suvernirnica/dućan, info punkt i prodavaonica karata. Nakon što smo pribavili ulaznice na kojima je sa stražnje strane ucrtana i mapa Plitivičkih jezera krećemo u obilazak. Veliki slap, Plitivička jezeraSljedeći trenutak već stojimo pred velikim panoima s ucrtanim turama, odnosno programima kako ih ovdje zovu: A, B, E … itd., a ima ih ukupno 9. Imamo ne malo problema da se snađemo kuda treba ići, dok pored nas prolaze vođene grupe stranih turista, pa i mi odlučujemo kako ćemo za njima – jedni će nas sigurno dovesti do Velikog slapa i drugih znamenitosti. Kasnije smo shvatili sistem “programa” i pitali ljubazne djelatnike Parka koji su nam objasnili da je jedan od najefikasnijih jednodnevnih programa – E. Traje 2-3 sata hodanja, uz kraće vožnje (elektro)brodom i vlakom/busom i prolazi uz sve najatraktivnije slapove, jezera i vidikovce. Jer prateći samo putokaze uglavnom ne bi stigli nikuda – npr. ako želimo doći do Velikog slapa na putokazima to nigdje ne piše – samo šifre: A, F G, ili sličica broda i/ili vlakića. Sve to ipak ostaje u drugom planu kada se spustimo u kanjon gdje leže jezera tirkizne boje i krenemo preko niza mostića protegnutih dvadesetak centimetara povrh površine jezera što izgleda kao da hodamo po vodi. Čuveni Veliki slap od svojih 78 metara zaista oduzima dah iz podnožja, a kad se popnemo na vidikovac preko puta, gotovo smo u ravnini stijene s koje se slap obrušava.  Susrećemo stariji bračni par turista iz Arizone i razmjenjujemo s njima nekoliko riječi gdje su oni puni hvale za naše Plitvice, a mi za njihov Grand Canyon. Krećemo dalje prema velikim jezerima i dolazimo do pristaništa za brodove koji će nas prebaciti na jezero Kozjak. Prvo smo na Kozjačkoj dragi, prostranoj livadi na koje se nalazi veći restoran, klupe i stolovi, s pogledom na najveće jezero- Kozjak. Vožnja elektromotornim brodom traje oko dvadesetak minuta da došli do drugog pristaništa s kojeg opet drugim brodićem dolazimo do sljedećeg pristaništa gdje se nalazi buffet Kupalište. Autor ovog bloga se prisjetio jednoga davnoga izleta na Plitvice kada je bilo dozvoljeno – kupanje, prije trideset i više godina. Voda je bila mekana, a ulazak u jezero preko zemljanog i travnatog područja u koje su upadala stopala. Naravno, kupanje je već dugo zabranjeno. Naš je sljedeći cilj Labudovac, jedna od krajnjih točaka obilaska, a inače prostranija livada s ugostiteljskom ponudom, stolovima i sjenicama. Odavde u principu krećemo natrag šumskim putovima (slijedimo program E), mostićima preko jezera i pored niza manjih slapova i brzaca dolazimo do Gradinskog jezera. Ovdje se nalaze dva slapa o kojima svi pričaju – Veliki i Mali prštavac. Padaju s impresivne stijene dok razvedenost ovih slapova čini da se vodene linije obrušavaju jedna preko druge. Naš krug po Plitivičkim jezerima, što se tiče hodanja, završava ponovno kod buffeta Kupalište, iznad kojega hvatamo vlak/bus za južno parkiralište. Stižemo već u sumrak i plaćamo parking u iznosu od sedamdesetak kuna. Time se pokazala točnom naša postavka o relativno skupom, ali vrijednom izletu.

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Tko je John Galt?

Extremism in the defense of liberty is no vice, and moderation in the pursuit of justice is no virtue.

Writers In The Storm

A Blog On Writing

Collapse of Industrial Civilization

Finding the Truth behind the American Hologram

GIMP Magazine

A Premier GIMP Users Magazine

Php, Mysql

Php, Mysql, Joomla, Drupal, Android, Iphone, Javascript

Sight

This WordPress.com theme is the cat’s pajamas

%d bloggers like this: