Početna > Hiking > Sjeverni Velebit, kolovoza 2011.

Sjeverni Velebit, kolovoza 2011.

Posjet Velebitu,  koji je i jedan od hrvatskih narodnih simbola, zaista je poseban doživljaj bez obzira koliko daleko ili duboko ulazili u njegove šume, dolce, doline ili među stijene.

Premužićeva staza, 13. kolovoza

Naravno da je zbog svoje originalnosti teško zaobići  Premužićevu stazu, sagrađenu tridesetih godina prošlog stoljeća, što povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima.  Dugačka je ukupno  57  km te je pogodna i za ljude nevične pravom planinarenju, gotovo kao šetnica u stijenama.

Od parkirališta ispod Doma na Zavižanu treba slijediti putokaz prema Stazi udaljenoj dvadesetak minuta hoda. Prolazimo pored Velebitskog botaničkog vrta i dolazimo do šire makadamske ceste. Tom se ravnom cestom stiže do odvojka za Premužićevu stazu, koji je označen velikim putokazom te velikom poučnom tablom s opisom staze, njezinom poviješću, biografijom osnivača itd. Jer, nemojmo zaboraviti, nalazimo se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit koji, osim svoje funkcije zaštite biosfere, ima i edukativnu funkciju. Staza prvo kreće preko proplanka pa ulazi u šumu, a  nakon petnaestak minuta ulazi među stijene i tu počinje pravi doživljaj Velebita.

Staza dalje vijuga kroz stijene gotovo se neprimjetno uspinjući pored krškog reljefa: kukovi, ponikve, škrape, jame i sl.  Duž cijele staze na otprilike svakih 300 do 500 metara nalaze se table s poučnim tekstovima o Velebitskom stijenama,  geologiji, flori i fauni.  Nakon  otprilike 2 sata hoda dolazimo do odvojka za Gromovaču  (1675 m), jedan od najviših vrhova u tom dijelu Nacionalnog parka. Uspon na Gromovaču traje oko 15 minuta i prvo se probija kroz niske borove, a nakon nekoliko minuta dolazimo do podnožja stijene na kojoj je vrh. Početak penjanja na stijenju zahtjeva malo više planinarske vještine, jer je stijena gotovo okomita – pa se penje kao po ljestvama. Nokon toga nagib stijene naglo se spušta i dolazimo na vrh ispod kojega se  ispred nas proteže more s pogledom na Kvarner, a s leđa su nam glavni vrhovi Sjevernog Velebita, Mali i Veliki Rajinac te Rožanski i Hajdučki kukovi. Spuštanje s Gromovače  prava je zabava i  mnogo je lakše nego što izgleda.  Sad kad smo  ponovno na Premužićevoj stazi i krećemo prema Rossijevoj kolibi te ćemo usput prijeći i najvišu točku Staze (1630 metara).

Rossijeva koliba se nalazi pokraj velike stijene, a ispred se proteže velika livada s pogledom na more. Koliba je sagrađena kao kamena kućica s jednom prostorijom gdje se nalazi ognjište i skupni ležaj. Tu se, dakako,  može prespavati, a ima uvijek i nešto vode za nuždu.

Premužićeva staza vodi dalje prema srednjem Velebitu, no ovaj puta se vraćamo istim putem natrag prema Zavižanu.

Trajanje rute: Pl. dom Zavižan – Rossijeva koliba 2 h 30 min

Mali Rajinac, 14. kolovoza

Na Mali Rajinac smo krenuli također s parkirališta ispod planinarkog doma na Zavižanu. Krenuti treba cestom prema natrag i nakon nekoliko minuta nalazi se odvojak desno dolje. Do Malog Rajinca se može doći i preko Jezera i taj je put dugačak oko 2 sata i 10 min. Staza prvo ide kroz šumu i blago se spušta dok nakon desetak minuta ne nađemo povrh povelike ponikve te se njezinim rubom popnemo na livadu. Tu se nalazi prijevoj gdje putokazi vode prema Rajicu, jedan preko Jezera ili direktno – 1,20 min, te prema vrhu Pivčevcu.  Mi smo krenuli preko Jezera te nas staza vodi uz rub nekoliko velikih ponikava i travnjaka što predstavlja prekrasan pogled.

Nakon četrdesetak minuta hoda dolazimo ponovno na raskrižje puteva, gdje skrećemo desno ponovno u šumu. Sada ulazimo u podnožje Malog Rajinca i staza se polako uspinje preko dosta kamenja te mnogo sasušenog granja i balvana razasutoga uokolo. Nakon dvadesetak minuta dolaziimo do posljednjeg križanja na našem putu prema gore, a to je mala čistina otkuda se staza počinje naglo uspinjati i uspon traje sve dok ne dođemo do hrpta. Tada imamo još petnaestak minuta do vrha, prvo nekoliko minuta po gotovo ravnoj krivudavoj stazi, a onda žestok uspon preko kamenja i manjih stijena do vrha koji je sam jedan manji greben (1699 m).

Sav se napor po prilično vrućem danu isplatilo, jer pogled s najvišeg vrha Sjevernog Velebita je zaista spektakularan. Vidik se proteže na sve strane, na more, Rožanske i Hajdučke kukove, Veliki Rajinac, a  ispred nas strši Gromovača, pa  lijevo Kozjak i Šatorina. Prema zapadu vidi se Pivčevac i Vučjak (sam Dom na Zavižanu je sakriven), a prema sjeveru prostrana visoravan Jezera i dalje Gorski Kotar. Nakon okrjepe i uživanja u pogledu, vraćamo se istim putem prema Zavižanu.

Trajanje rute: Pl. dom Zavižan – Jezera – M. Rajinac 2 h 10 min.

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Tko je John Galt?

Extremism in the defense of liberty is no vice, and moderation in the pursuit of justice is no virtue.

Writers In The Storm

A Blog On Writing

Collapse of Industrial Civilization

Finding the Truth behind the American Hologram

GIMP Magazine

A Premier GIMP Users Magazine

Php, Mysql

Php, Mysql, Joomla, Drupal, Android, Iphone, Javascript

Sight

This WordPress.com theme is the cat’s pajamas

%d bloggers like this: