Ima jedan specifični zahtjev svjetskih putnika i hotel aficonada prema hotelima u kojima odsjedaju. Glasi da odmah iz hotela mogu optrčati dobar krug i vratiti se u isti na sporedna vrata, a ne onako znojni ravno kroz glavni ulaz među goste koji se prijavljuju na recepciju ili doručkuju. Koliko mi je poznato vrlo je malo takvih hotela u svijetu pa niti Straf u Milanu nije izuzetak. Ali Straf ulazi u grupu dizajnerskih hotela pod nazivom Design Hotels (www.designhotels.com). Dizajnerskog pa time i „neobičnog” interijera, jer Straf je, ukratko rečeno, modernistički “šik”.
Ulaz u hotel Straf
Krenimo od ulaza – Straf se nalazi u zgradi u ulici Via San Raffaelle 3, koja je takoreći rubni dio Gallerije Vittorio Emanuele II, jednog od zaštitnih znakova Milana i ekskluzivnog shopping centra u središtu grada. Udaljen je pola minute od centralnog trga Piazza del Duomo, tri minute od operne kuće La Scala i jedno šest sekundi od poznate robne kuće La Rinascente, dok je Via Montenapoleone nešto dalje. U blizini više nema McDonald’sa jer mu nisu htjeli produžiti dvadesetogodišnji najam u povijesnoj „Galeriji”, no za poklonike fast fooda jedan od restorana lanca Burger King je odmah iz ugla.
Ulaskom u predvorje hotela ne osjećamo onu tipičnu korporativnu atmosferu drugih hotela slične cjenovne razine (cca 300 eura) već sasvim drugačiji štimung. Ispred je nekoliko modernističkih sofa, fotelje i nekoliko umjetničkih djela, a lijevo Internet punkt, iako je wi-fi dostupan besplatno. Na recepciji su službenici vrlo uslužni i pristojni, a u košari na pultu nude se fine jabuke. Na desno je restoran, nešto manji nego je uobičajeno za većinu hotela i vuče na japanski stil. No, doručak je odličan, s izborom hrane za svačiji ukus i uz to vrlo primamljivo izloženu. Lift je kao i drugi liftovi, ali već po prvom koraku u hodnik na katovima, ulazimo duboko u “dizajn”. Odmah na početku jedna od manjih neugodnosti za umornog putnika moglo bi biti kako ući u svoju sobu. Jer, klasične kvake na vratima nema, a vrata su masivna, crna i metalna! Stoga treba čitati uputu koja se dobije s ključem – čip karticom: “Molimo prislonite karticu na čitač i pričekajte dok crveno svjetlo na žaruljici postane zeleno. Tada malo povucite pa gurnite vrata, zatim umetnite karticu u čitač u hodniku kako bi se upalila svjetla.”
Sobe su prilično tamne (iako ima i svjetlijih varijanti), na zidovima je ostavljen goli beton, ali ukrašen velikim umjetničkim slikama živih boja. Halogenska i LED rasvjetna tijela, međutim, vrlo dobro osvjetljavaju sobu pa tako do izražaja dolazi njezina visoka tehnologija (LAN, wi-fi, LCD TV i sl.). Koga to sve ne impresionira možda će mu direktan pogled na ulicu ili na dio katedrale Duomo s prozorske sobe ipak dočarati savršenu lokaciju. Neke su sobe i prilično uske pa je vrlo malo mjesta za udobno sjedenje – samo manji tabure i stol povrh velikog kreveta. To, prema mojem mišljenju, i nije veliki nedostatak, jer nisam došao u Milano kako bih boravio u hotelskoj sobi. Nastavi čitati
Nevenov Blog 